Kako su tehnologija, digitalizacija utjecali na kreiranja poslova. Slabo plaćenih prekarnih poslova. Platformizacija rada

Digitalne tehnologije su kreirale nova radna mjesta, poslove od kojih su mnogi zapravo već postojali samo su se platformizirali i ojačali nepravedan i prekarni oblik radništva. Da, mislim na platforme poput Uber, različite platforme za dostavljanje hrane, platforme za freelance pisce i kopirajtere poput Upwork, zatim Fiverr, ali edukativne platforme u kojima se edukatorima nudi da postavljaju sadržaj i daju časove, treninge, koučinge. Platformizacija rada je doprinijela stvaranju nesigurnih poslova.

Šta je to platformizacija rada?

Platformizacija rada označava proces u kojem se rad organizuje putem digitalnih platformi – poslodavac, klijent i radnik više nisu u klasičnom odnosu, već se rad odvija preko aplikacije ili veb platforme koja povezuje „ponuđače” rada i „tražioce” usluga.

Platformski rad je usklađivanje ponude i potražnje plaćenog rada putem online platforme korištenjem algoritma. U proces usklađivanja uključene su tri strane: klijent koji traži posao ili uslugu, platforma koja upravlja algoritmom i osoba koja pruža posao putem platforme. Ovo je ojačalo freelance pristup radu koji se obično predstavlja kako nešto napredno, sjajno jer „možeš raditi kada hoćeš, koliko hoćeš, odakle hoćeš”. Da, ako radiš i poslovima- uslugama koje imaju veliku potražnju za visokom ekspertizom, a nema puno osoba sa tom ekspertizom. No, za usluge freelance digitalnog marketinga, kopirajtinga ili donošenja hrane na vrata, usluga je nisko plaćena, a zapravo najviše koristi od svega ima platforma, posebno u trenucima kada potražnja premaši ponudu (to je ono kada ne možete naći dostavljača na Glovu ili Korpi u 16h pa se cijena dostave poveća).

Platformizacija putem tehnologije samo je jedan oblik prisiljavanja ljudi na prekarni rad.

Šta je to prekarni rad?

Prekarni rad je oblik zaposlenja koji je nestabilan, nesiguran i često loše plaćen, a radnici koji ga obavljaju nemaju osnovna radna prava i zaštitu. Ovaj pojam potiče od latinske riječi precarius, što znači „dobijen molbom“, „nesiguran“, i odnosi se na poslove koji ne nude garanciju trajanja, redovna primanja, niti socijalnu sigurnost.

No razni koučevi i „inspirativni ljudi” su nam prodali prekarni freelancing kao nešto super cool. Može biti super kao prvi posao i za stjecanje iskustva, ali nakon tridesete ljudi žele sigurnost, kreditnu likvidnost, zdravstveno osiguranje, pravo na bolovanje i godišnji odmor. Platformizacija rada je outdorsala, da se linkedin jezikom izrazim, rad na crno i rad na određeno, niska i nepredvidiva primanja.

U ovom svijetu to se naziva fleksibilizacija (a zapravo deregulacija) rada. Naime, zahvaljujući tehnologiji, platforme mogu zaobići klasične radne odnose, pa radnik često nije formalno zaposlen, već je „saradnik” ili „nezavisni preduzetnik”, bez prava na penziju, bolovanje, sindikat itd.

Sve je to divno i krasno dok žena ne poželi zatrudniti ili „saradnik” dobije neku tešku bolest, poput raka ili ima potrebu za transpalntacijom organa. U tom trenutku prekarni i prekarni platformizirani radnik ostaje sam.

Platforma za rasizam

Također, platformizacija rada ima i važan aspekt rasističkih odnosa. Upravo ove poslove raznosača hrane imaju strani tzv. „nekvalificirani” radnici. I na tim poslovima su izloženi najrazličitijim rasističkim ekscesima, bez sindikalne zaštite. Sjetimo se primjera iskaljivanja rasizma nad nemoćnim Nepalcima i Indijcima u Hrvatskoj, a to bi im se desilo i desiće im se i u merhametli Bosni i Hercegovini. Platformizacija poslova učvršćuje rasističke, nacionalističke i kolonijalne odnose.

Iako platforme nude „slobodu izbora“ i rad od kuće ili s bilo koje lokacije, u praksi često dolazi do digitalnog izrabljivanja: niske naknade, stalno dostupni radnici, stalni pritisak da zadrže visoku ocjenu da ne bi izgubili posao.

Zakonodavstvo mora pratiti tehnološki razvoj. No, kao i obično, ono kaska za razvojem i regulacijom tehnologija. 

Radnici koji rade putem platformi treba da budu pravno prepoznati kao radnici, ne kao „saradnici” bez prava. Trebali bi, shodno tome, imati penziono, zdravstveno osiguranje, pravo na odmor i pravo na sindikalizaciju. Ali to vlasnicima paltformi ne odgovara, jer im znatno umanjuje profit.

EU trenutno razvija Direktivu o radu na platformama, koja teži zaštiti prava radnika i većoj transparentnosti algoritama. Ova Direktiva uvodi mjere za olakšavanje utvrđivanja ispravnog radnog statusa osoba koje obavljaju platformski rad; potiče transparentnost, pravednost, ljudski nadzor, sigurnost i odgovornost u algoritamskom upravljanju platformskim radom; poboljšava transparentnost u pogledu platformskog rada, uključujući i u prekograničnim situacijama. Utvrđuje minimalna prava koja se primjenjuju na svaku osobu koja obavlja platformski rad u EU, a također utvrđuje pravila za poboljšanje zaštite pojedinaca u vezi s obradom njihovih osobnih podataka. No, ona neće usloviti vlasnike platformi da nešto moraju, ali je opet, dobar početak.

Još: Rad u doba revolucije vještačke inteligencije

Napomena: naslovna slika je kreirana pomoću alata umjetne inteligencije. Mrzimo to, ali nekad moramo. Viđe želimo ilustracije kakve nam rade Nataša Konjo i Nejra Turčinović

The post Kako su tehnologija, digitalizacija utjecali na kreiranja poslova. Slabo plaćenih prekarnih poslova. Platformizacija rada appeared first on Nauka govori.