Paracetamol (Tylenol, acetaminofen) u trudnoći i rizik od autizma: šta znamo i zašto je Bijela kuća objavila da je to uzrok autizma?

• „Ne uzimajte Tylenol“, savjetovao je američki predsjednik Donald Trump prilikom najave da će FDA dodati upozorenje na lijek (poznat i kao acetaminofen ili paracetamol) o „mogućoj povezanosti“ s autizmom kod djece. Međutim, za to ne postoji čvrst dokaz.
• Paracetamol je jedan od rijetkih lijekova za koje je danas dozvoljeno da ga trudnice uzimaju u slučaju bolova i temperature. 

Paracetamol, Tylenol ili, kako je njegove nekomercijalno ime, acetaminofen kao uzrok poremećaja iz autističnog spektra (ASD)? Nova vještica je pronađena i sadašnja američka administracija, na čelu sa Trumpom, ministrom zdravstva Robertom F. Kennedyjem Jr (RFK u nastavku članka, povezan sa širenjem dezinformacija o vakcinama), šefom Nacionalnog instituta za zdravlje – NIH, Jayom Bhattacharyom (povezan sa izradom skandalozne Great Barrington Declaration) te Mehmedom Ozom (povezan sa pseudonaučnim, šarlatanskim i dezinformatorskim djelovanjem), direktorom Centara za Medicare i Medicaid Service (CMS) u stilu pravih showmenova (ili conmen) su prvo napravili čudnu najavu (i to na komemoraciji Charlieu Kirku, valjda da razviju temu) a onda i objavili senzacionalne vijesti – otkrili su uzrok poremećaja iz autističnog spektra, kao i to da su pronašli lijek.

Nakon ove rečenice, koja je duža od bilo koje Andrićeve – u ovom tekstu se bavim samo pitanjem potencijalne veze između paracetamola/acetaminofena i autizma, te jačinom dokaza u nekoliko bitnih studija. Poseban tekst će biti posvećen folnoj kiselini, folinskoj kiselini i folatu u terapiji autizma jer je Bijela kuća iznijela i neosnovanu tvrdnju da je leukovorin (folinska kiselina kao oblik vitamina B9) lijek i prevencija za autizam, a još jedan tekst posvećen politici, demokratiji, dezinformacijama iz Bijele kuće i pseudonauci te utjecaju loše nauke i dezinformacija iz oblasti nauke na demokratiju.

Također, na kraju ovog teksta nalazi se i niz linkova na druge tekstove koji su u septembru 2025. izašli na temu paracetamola i ASD. Molim da bacite oko na njih.

„Najbolja laž je ona koja je 90% istina“, kaže Beth Dutton u seriji Yellowstone i to je upravo metoda kojem se Bijela kuća sada poslužila i isti je playbook kao za dezinformaciju da je MMR vakcina povezana sa ASD.

U ovom slučaju istina je da su postojale studije i pregledi koji su ustanovili asocijaciju između uzimanja paracetamola/acetaminofena u trudnoći s povećanim rizikom razvoja ASD kod djece, ali i ADHD te poremećaja razvoja neurološkog sistema. Ali postoje i druge studije na velikom broju učesnika koje su pokazale kako nema asocijacije, odnosno da su asocijacije efekat confounding faktora. Confounding faktori su faktori u istraživanju koji zbunjuju i navode na pogrešan zaključak.

Primjer jednog takvog je da djeca koja imaju više starije braće i sestara imaju veći rizik da će imati Down sindrom, ali nije pitanje broj braće i sestara nego to što s tim faktorom raste i starost majke, a to je pravi faktor rizika.

Zbog svega ovoga, danas toliko majki djece sa ASD imaju grižnju savjesti da su one izazvale autizam djeteta uzevši par puta paracetamol. Vlada je rekla ljudima da su sami krivi za ASD svoje djece. Vlade jedne napredne ili nekoć napredne države. Uperili su prstom u roditelje i rekli da su našli krivca. Naravno, usput su se osvrnuli i na to da su i vakcine jedan od uzroka, nipošto da nova objava o paracemolu zasjeni višegodišnju kampanju protiv MMR/MRP vakcine protiv morbila, rubeole i zaušnjaka, tako da vakcine i dalje ostaju kao žrtveno janje.

Žena bi trebala da podnosi trudnoću u mukama i stisne zube ako ima temperaturu. Inače, paracetamol nije lijek koji uzimate kontinuirano, radi se o malim količinama i jedan je od rijetkih koji je dozvoljen u trudnoći.

No, nauka je već davno pokazala kako postoji nekoliko faktora za koje postoje prilično visoki dokazi da povećavaju rizik od ASD – starost roditelja, genetički faktori te – nećete vjerovati – infekcije u trudnoći, pogotovo ako je temperatura bila 39° C i viša. A upravo je to ono što preveniramo paracetamolom. Ove temperature su povezane i sa većim rizikom defekata nervne cijevi, urođenim srčanim manama i preranim porođajima, niskom tjelesnom težinom na porodu, kao i mrtvorođenosti.

Pregled studija: studije koje opovrgavaju vezu između uzimanja paracetamola u trudnoći i rizika od ASD

Švedska studija iz 2024.(1) na 2 489 721 djece je u početku pronašla male povezanosti (5–7% povećana vjerovatnoća), ali su one potpuno nestale kada su upoređivana braća i sestre. U analizi među braćom i sestrama nije uočen efekat doze – djeca izložena visokim dozama imala su iste stope autizma kao i ona koja nisu bila izložena. Da postoji stvarna povezanost između paracetamola i autizma, očekivalo bi se da vjerovatnoća pojave autizma raste s većim nivoima izloženosti paracetamolu.

Autori su usporedili braću i sestre iz istih porodica, gdje je jedna trudnoća uključivala paracetamol, a druga nije, pa su genetika i porodični okoliš bili isti. Kada su tako gledali podatke, nisu našli povećan rizik za autizam, ADHD niti intelektualne teškoće, što pokazuje da paracetamol sam po sebi vjerovatno nije uzrok.

Podaci o izloženosti (uzimanje acetaminofena) su djelomično samoprijavljeni (u anamnezi u antenatalnim posjetama) i ne sadrže detalje o trajanju, dozi ili tačnom vremenu uzimanja, što može dovesti do pogreške u mjerenju. Neke indikacije za uzimanje (npr. bol, malaksalost, infekcija) koje nisu dokumentirane u medicinskim registrima nisu mogle biti kontrolirane. Sve ovo predstavlja određene nedostatke ove studije koje je teško izbjeći.

Međutim, velika prednost ove studije je veliki uzorak i sibling control čime se kontroliraju porodične/genetičke i okolišne konfundirajuće faktore koje dijele braća/sestre.

Pregledni rad iz februara 2025. na 56 studija objavljen u Obstretics and Gynecology (5), zaključuje kako nije potrebno mijenjati kliničke preporuke za korištenje paracetamola u trudnoći. Ovaj pregle pokazuje sljedeće:

• Većina studija koje su izvještavale o povezanosti između upotrebe acetaminofena u trudnoći i rizika od ADHD-a ili autizma kod djece ima značajne metodološke nedostatke, uključujući selekcijsku pristranost, varijabilnost u kontrolisanju faktora rizika i neizmjerene porodične faktore.

• Kada se kontroliše porodična konfuzija (npr. kroz analizu među braćom i sestrama), uočene povezanosti značajno slabe. To sugerira da su prethodna zapažanja mogla biti povećana uticajem genetike i zajedničkog okruženja.

• Prema trenutnim dokazima, izloženost acetaminofenu u materici vjerovatno ne povećava klinički značajan rizik od ADHD-a ili ASD kod djece.

• Trenutni nivo dokaza ne opravdava promjene u kliničkim smjernicama za liječenje groznice ili bolova u trudnoći.

• Potrebna su perspektivna istraživanja koja će uzeti u obzir porodične i psihosocijalne faktore povezane i s majčinskom upotrebom acetaminofena i neurorazvojem djece.

Studije koje bude sumnju na povezanost uzimanja paracetamola u trudnoći i rizika za ASD

Glavna tačka na kojoj administracija zasniva svoje tvrdnje izgleda da je sistematski pregled 46 studija o upotrebi paracetamola tokom trudnoće i neurološkom razvoju djece. Ovaj pregled, objavljen u časopisu Environmental Health u avgustu 2025. (2), obuhvatio je istraživanja sa vrlo različitim metodama, populacijama i načinima mjerenja izloženosti i ishoda — što je onemogućilo provođenje kvalitetne meta-analize u kojoj bi se podaci mogli smisleno objediniti. Zbog broja studija, čini se da je ovaj pregled dobar, ali su metodologije različite i neusporedive. Sami autori pregleda naveli su da „ne mogu dati odgovor na pitanje uzročnosti“. Na kraju ovog rada autori pišu kako je njihova evaluacija konzistentna sa asocijacijom između acetaminofena i povećanog rizika od razvoja poremećaja u razvoju nervnog sistema.

U analizu je od uključenih 46 studija njih 27 našlo značajne povezanosti s neurološkim poremećajima, 9 nije pokazalo nikakvu vezu, a 4 su čak ukazivale na zaštitni efekat. Studije višeg kvaliteta češće su prijavljivale pozitivne povezanosti, pa većina nalaza upućuje na vezu prenatalne upotrebe paracetamola s ADHD-om, ASD-om ili drugim NDD-ima, uz procjenu pristrasnosti i jačine dokaza.

Nameće se još jedno pitanje – da li je samo uzimanje paracetamola/acetaminofena confounding faktor – odnosno da li je to zamaskiralo činjenicu da su žene imale temperaturu koja je već utvrđeni faktor rizika?

U meta-analizi objavljenoj u European Journal of Epidemiology 2021. (3) korišteni su podaci iz šest evropskih kohorti, ukupno ~ 73.881 par majka-dijete, sa podacima o prenatalnoj (tokom trudnoće) i postnatalnoj (prvih 18 mjeseci) izloženosti acetaminofenu, i mjerenjima simptoma autizma (ASC) i ADHD u djetinjstvu. Autori stoga zaključuju da su njihovi podaci u skladu s tim da postoji pozitivna asocijacija između prenatalne izloženosti acetaminofenu i rizika od simptoma ASC i ADHD, ali da to ne dokazuje uzročnost — dakle, ne može se tvrditi da acetaminofen uzrokuje autizam ili ADHD bez sumnje. Veza koju su otkrili je statistički značajna, ali nije nužno dokaz uzročnosti.

Ovdje postoje nekoliko stvari koje bi mogle biti potencijalni confounding faktori:

• Konfuzija po indikaciji (confounding by indication)
  To znači: razlog zbog kojeg je majka koristila acetaminofen (npr. groznica, infekcija, bolovi) može sam po sebi biti povezan sa rizikom (ili procesima) koji vode do neuro-razvojnih poremećaja.
  Autori su pokušali kontrolisati neke od ovih indikacija — uključili su kao kovarijate: majčina groznica i infekcije tokom trudnoće, hronična oboljenja majke, stanje djeteta (prehlade, respiratorne infekcije) u prvih 18 mjeseci života, i druge osobine majke i djeteta
  Ipak, autori otvoreno priznaju da konfuzija po indikaciji ne može biti u potpunosti isključena (tj. možda još uvijek postoji rezidualna (preostala) konfuzija).

• Diferencijalno mjerenje izloženosti i iskrivljenja (measurement error / misclassification)

  • Doza i frekvencija upotrebe acetaminofena nisu bili harmonizirani među kohortama, pa su mogle postojati razlike u načinu kako je izloženost mjerena.

  • Informacije o upotrebi lijekova su prikupljane putem upitnika/intervjua, što može dovesti do pogreške u sjećanju (recall bias) ili nesigurnosti u tome kada i koliko je lijek korišten.

• Residualna konfuzija socijalno-ekonomskim faktorima i stilom života (socioeconomic / lifestyle residual confounding)
  Iako su oni kontrolirali mnoge faktore (obrazovanje, dob, pušenje, mentalno zdravlje majke, paritet, BMI, konzumacija alkohola, itd.), autori navode da se ne može u potpunosti isključiti preostala konfuzija zbog socijalnog statusa, razlika u pristupu zdravstvenim uslugama, nepoznatih čimbenika okoliša i sl.

• Izborni bias (loss to follow-up / selekcija)
  Neki od uzoraka imali su značajan gubitak sudionika tokom praćenja. Ako su oni koji su odustajali imali drugačije karakteristike (i izloženost i ishod) od onih koji su ostali, to može iskriviti rezultate.
  Međutim, autori napominju da u najvećoj kohorti (DNBC) gubitak je bio relativno mali (< 2 %) za slučajeve kliničkih dijagnoza, što daje dodatnu pouzdanost tim rezultatima.

• Heterogenost između kohorti / instrumenti za mjerenje ishoda

  • Razine simptoma i prevalencija se razlikuju među kohortama (npr. 0,9 % do 12,9 % za ASC)

  • Upotrijebljeni su različiti instrumenti (različiti upitnici, skale) u različitim kohortama, pa su morali primijeniti „cut-off” pragove specifične za instrument — to može dodati nesigurnost ili heterogenost mjerenja ishoda.

  • Heterogenost (razlike između učinaka u različitim kohortama) bila je mjestimice srednja do umjerena.

• Nedostatak podatka o dozi i trajanju (doza-odgovor / vremenski efekt)
  Studija nije mogla adekvatno ispitati efekt „veće doze / duže izloženosti” jer ti podaci nisu bili usklađeni među kohortama.
  Ako postoji efekt samo kod vrlo visokih doza, ali ne kod slabih doza, to može slabiti interpretaciju. Jer zapravo se paracetamol ne daje u velikim dozama niti dugoročno, nego samo po indikaciji, koja je obično kratkoročna.

• Kauzalnost vs. korelacija (vremenski slijed je ispunjen faktor, ali to ne dokazuje uzročnost)
  Prednost ove studije je da je izloženost (u trudnoći) prije ishoda (simptomi u djetinjstvu), što je po kriterijima uzročnosti jedna važna komponenta.
  Međutim, samo zato što izloženost prethodi ishodu, ne znači da je uzrok — mogla bi postojati treća varijabla (confounder) koja utječe i na izloženost i na ishod.

Rezultati ove studije pokazuju asocijaciju ali još ne i uzročno-posljedičnu vezu. Vrlo je moguće da je sama temperatura zbog koje su majke morale uzimati acetaminofen/paracetamol zapravo značajniji uzrok povećanja rizika. Čak su i tople kupke i saune u trudnoći asocirane sa poremećajima razvoja nervnog sistema kod djece (video od dr Mike niže u linkovima).

Kohortna studija iz 2019. objavljena u JAMA Psychiatry (4), pokazala je zanimljivo povećanje rizika za ASD za 3.6% kod djece sa najvišim razinama metabolita acetaminofena u krvi pupkovine. Studija je prospektivna kohorta iz Boston Birth Cohort: analizirano je 996 majka-novorođenče parova koji su imali dovoljno uzoraka pupčanog venskog (cord) plazma za mjerenje metabolita paracetamola i praćeni su do djetinjstva. Autori su mjerili tri metabolita paracetamola u uzorcima pupčane plazme uzetim pri rođenju (direktan biomarker fetalne izloženosti). Ishodi su dijagnoze od strane ljekara ADHD i ASD u medicinskim zapisima. Ovdje autori sami zaključuju da je potrebno više istraživanja o ovome, ali istina je da je pronađena snažna opservacijska veza (i korišteni su biomarkeri a ne samo self-report) koja nije i dokazana uzročno-posljedična veza.

Tylenol na sudu?

2023. stotine tužbi spojeno je u višedistrictno suđenje (MDL) vezano za acetaminofen i rizik od ASD/ADHD. Roditelji su tvrdili da je uzimanje Tylenola tokom trudnoće izazvalo autizam ili ADHD kod njihove djece, te su tužili proizvođača i prodavca zbog nedostatka upozorenja. U tužbi su koristili „stručne svjedoke” kako bi dokazali moguću uzročnu vezu između upotrebe Tylenola u trudnoći i autizma. Ovi vještaci, poput Andree Baccarilleja su probirali sdokaze tako se zaključ kako postoji veza. Ignorisali su confounding faktore.

Prema tekstu dr Andree Love, federalna sutkinja Denise Cote odbacila je njegovo i svjedočenje još četvoro stručnjaka jer nisu ispunili Daubert standard, koji provjerava je li metoda naučno valjana i primjenjiva, a ne samo zasnovana na autoritetu za potkrepljivanje neosnovanih tvrdnji.

Kako piše NYT, Baccarelli je je primio $150 000 da svjedoči na štetu Tylenola – acetaminofena.

Šta kažu eksperti?

„Ne postoji definitivni dokaz da upotreba paracetamola kod majki uzrokuje autizam, a kada se uoče bilo kakve povezanosti, one su vrlo, vrlo male,“ kaže za Nature James Cusack, izvršni direktor Autistice, britanske humanitarne organizacije za istraživanje i zagovaranje prava osoba s autizmom u Londonu, koji je i sam autističan. „U srcu svega ovoga je pokušaj ljudi da pronađu jednostavne odgovore na složene probleme.“

„Povezanost je najvjerovatnije bila posljedica genetike,“ kaže Brian Lee, profesor epidemiologije na Drexel University za Time.

Istraživanja sugerišu da osobe s autizmom češće pate od stanja koja izazivaju bol, poput glavobolja i migrena, te stoga mogu češće koristiti lijekove protiv bolova. Trudnice s višim genetičkim rizikom za autizam stoga mogu češće uzimati acetaminofen, dodaje Lee.

Upitan za pregled od 46 studija iz Environmental Health, objavljen u avgustu, koji je uključivao i njegovu JAMA studiju, Brian Lee kaže da su njegovi zaključci bili pogrešni jer se temeljio pretežno na problematičnim studijama. „Smeće unutra, smeće vani,“ kaže on.

Američko psihijatrijsko udruženje (APA) dalo je izjavu nakon izjave Bijele kuće u kojem piše:

„Vakcine ne uzrokuju autizam. Tvrdnje o takvoj povezanosti više su puta opovrgnute u recenziranim studijama. Autizam je složen poremećaj i netočno je implicirati da je nekoliko studija utvrdilo uzročnost. Snažna baza dokaza pokazuje da je acetaminofen, kada se uzima prema uputama, siguran za upotrebu tijekom trudnoće. Sve odluke o tijeku liječenja trebaju donijeti pacijent i njegov ljekar.“

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)  je također izdala izjavu:

„Tokom proteklog desetljeća provedena su opsežna istraživanja, uključujući studije velikih razmjera, koja su ispitivala veze između upotrebe acetaminofena tijekom trudnoće i autizma. Trenutno nije utvrđena dosljedna povezanost.”

Izjava Autism Science foundation: „Na osnovu postojećih podataka, nema dovoljno dokaza da bi se podržala povezanost između Tylenola i autizma. Ipak, kao i kod svakog lijeka koji se uzima tokom trudnoće, potrebno je biti oprezan i pridržavati se savjeta pouzdanog ljekara.”

Dr Miloš Babić, molekularni biolog i naučni komunikator, za Nauka govori kaže sljedeće: „U dvije najveće i najbolje studije nema nikakve povezanosti. Ukupno, sve studije koje nalaze vezu i ove koje ne nalaze se mogu skupiti na gomilu, sa zaključkom da veze skoro sigurno nema; ako neki efekat postoji, on je izrazito redak i mali. S druge strane, visoka nekontrolisana temperatura tokom trudnoće je značajno povezana sa raznim komplikacijama (uključujući tu i smrt ploda); a ima i masa drugih situacija u kojima je acetaminofen ključno važan. Ne uzimati acetaminofen i pokušati da se neka infekcija ili značajan bol izgura bez njega je daleko veći rizik za dijete“.

Pročitajte još

The post Paracetamol (Tylenol, acetaminofen) u trudnoći i rizik od autizma: šta znamo i zašto je Bijela kuća objavila da je to uzrok autizma? appeared first on Nauka govori.