Rutinska epiziotomija: Procedura koja olakšava porod doktorima ali ne i ženama
Epiziotomija je hirurški rez pri porodu koji se dugo koristio rutinski, iako je njena opravdanost sporna. Danas se sve češće preispituje da li je zaista neophodna u tolikom broju slučajeva. Piše: Hilma Unkić Rođenje troje djece za A.* danas znači živjeti sa mnogo uspomena nastalih na porođajnom krevetu u zeničkoj bolnici. Neka od tih sjećanja […] The post Rutinska epiziotomija: Procedura koja olakšava porod doktorima ali ne i ženama appeared first on Nauka govori.
- Epiziotomija je hirurški rez pri porodu koji se dugo koristio rutinski, iako je njena opravdanost sporna.
- Danas se sve češće preispituje da li je zaista neophodna u tolikom broju slučajeva.
Piše: Hilma Unkić
Rođenje troje djece za A.* danas znači živjeti sa mnogo uspomena nastalih na porođajnom krevetu u zeničkoj bolnici. Neka od tih sjećanja su manje, neka više ugodna, neka s godinama blijede, a neka kao ožiljci od epiziotomije – hirurškog reza od vagine do anusa, ostaju do kraja života.
A. kaže da je tokom prvog poroda (2018. godine) niko nije obavijestio da će joj raditi epiziotomiju, na drugom porodu (2021. godine) rascjep je bio prirodan, a na trećem (2023. godine) – ponovo epiziotomija. Da li su joj dvije epiziotomije bile potrebne, ova mlada majka ne može sa sigurnošću reći, ali je sigurna u posljedice koje i godinama nakon poroda osjeća.
„Mislim da svaka epiziotomija ostavi psihološke posljedice na ženu, nebitno je li bila nužna ili ne, i je li se odradila u ambijentu i raspoloženju kao što sam ja, na sreću, imala, ili u nekoj jako neugodnoj situaciji kao većina žena.” Nakon reza, za nju osjećaj spolovila više nikad nije bio isti, prilikom spolnog odnosa mjesto ožiljka je ponekad zaboli, a nakon zarastanja rane ostao je višak kože koji joj smeta na dodir i estetski.
„Prilikom svake menstruacije osjećam kao da će se sve ponovno rascijepiti, onda to sve povuče emocije i sjećanja.”
U poređenju sa drugim akušerskim procedurama, epiziotomija ženama najteže psihički pada, smatra naša sagovornica.
„Jer na sve one početne muke nakon poroda koje dolaze s babinjama, imaš još i ranu, tešku ranu, od koje niti možeš hodati kako treba, niti sjediti, ležati, a niti obavljati nužde a da ne brizneš u plač od bola. I što je najgore, imaš ožiljak kao podsjetnik na to do kraja života, koji te barem jednom mjesečno napomene da je tu, s tobom, zauvijek.”
A. je jedna od brojnih žena u Bosni i Hercegovini kojima je tokom poroda urađena epiziotomija, procedura koja se u našoj zemlji i dalje koristi rutinski, posebno kod prvorotkinja, iako su savremene smjernice za doktore vrlo jasne – rutinska ili liberalna epiziotomija se ne preporučuje. Dok brojne zemlje godinama unazad nastoje smanjiti stopu epiziotomije kao i drugih zastarjelih akušerskih procedura, u BiH je još uvijek problematično čak i doći do zvanične statistike o broju izvršenih epiziotomija. Ipak, rijetka istraživanja bazirana na iskustvima žena, kao i odgovori koje smo dobili iz bolnica tokom rada na ovoj priči, upućuju na to da se u BiH epiziotomija radi znatno više nego što bi smjela.
Značajna razlika u odgovorima žena i bolnica
Od 33 bolnice sa porodilištima kojima je poslat upit, iz 12 smo dobili potpune odgovore koji ukazuju na to da se epiziotomija u bh. bolnicama tokom 2024. godine radila u više od 36 posto vaginalnih poroda. Bolnice sa najmanjom stopom urađenih epiziotomija su Opća bolnica Tešanj sa 23.89% i Kantonalna bolnica Zenica sa 23.84%, a najvišu stopu epiziotomija su prijavile privatna bolnica ASA Sarajevo – 49.10% i UKC Tuzla – 47.67%. Zbirne zvanične podatke zatražili smo i od entitetskih ministarstava zdravlja, te Agencije za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u FBiH, koji ili nisu poslali svoje odgovore do trenutka pisanja ovog teksta ili su nas uputili na druge ustanove.
Foto: Stopa epiziotomije u bolnicama, 2024.
Svjetska zdravstvena organizacije je još 1996. godine preporučila da stopa epiziotomija ne prelazi 10 posto, dok se danas prihvatljiva stopa više i ne definiše. U preporukama iz 2018. godine navodi se da nema dokaza koji potvrđuju potrebu za rutinskom epiziotomijom, te da je prihvatljivu stopu teško odrediti.
„Uloga epiziotomije u akušerskim hitnim situacijama, poput fetalnog distresa koji zahtijeva instrumentalni vaginalni porod, još uvijek nije potvrđena”, spominje se u preporukama.
Iako već i statistika koju smo dobili iz bolnica govori o visokoj zastupljenosti epiziotomije, istraživanja u kojima su žene glavni izvori informacija govore da bi te brojke mogle biti i veće. IMAgiNE Euro istraživanje provedeno u Sloveniji, BiH, Hrvatskoj i Srbiji, iz 2021. godine, pokazuje da je 54.5% žena u BiH imalo epiziotomiju. Druga studija iz iste godine u kojoj je učestvovalo više od 2.700 porodilja koje su se porodile od 2016. do 2021. godine u bolnicama širom BiH, pokazala je da je stopa epiziotomije bez pristanka 42.8%.
Naše sagovornice se slažu da bolnička otpusna pisma često ne sadrže sve informacije o procedurama koje se ženama rade tokom poroda što dodatno otežava praćenje i kontrolu pojedinih zastarjelih metoda. Amila Tatarević, predsjednica sarajevskog Udruženja Baby Steps koje se od osnivanja bavi uslovima u porodilištima i akušerskim nasiljem smatra da ministarstva zdravlja ne kontrolišu rad porodilišta ni na koji način.
„Otpusna pisma su često kopirana, jedno te isto što ne sadrži ništa, jer na svakom piše dat savjet za dojenje ili dojenje uspostavljeno, iako dojenje nije uspostavljeno, i slično. Žene su nam se često na to žalile. Mi smo čak razmišljale da pokrenemo inicijativu da upoređujemo otpusna pisma, da tražimo od žena da provjere svoja otpusna pisma.”
Foto: Amila Tatarević
I Adisa Hotić, direktorica i osnivačica Centra “Fenix” iz Sanskog Mosta koji od 1997. pruža podršku ženama tokom trudnoće i nakon poroda, potvrđuje ovu informaciju.
“Ja radim sa ženama i idem im u kućne posjete za podršku u dojenju nakon poroda i apsolutno se otpusnice ne slažu s onim što žene kažu.”
Federalno ministarstvo zdravstva nije odgovorilo na naše upite o praćenju kvaliteta usluge u porodilištima do trenutka pisanja ovog teksta. Iz Agencije za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u FBiH stigao je odgovor da ova ustanova ne prati direktno pojedinačne usluge u porodiljskim odjeljenjima, ali kroz proces akreditacije koji uključuje i bolnice sa porodilištima, evaluiraju kvalitet pruženih usluga.
„Ovi standardi obuhvataju i domene koji se odnose na zdravstvenu njegu trudnica, rodilja i novorođenčadi. U okviru akreditacijskih procedura predviđeni su redovni interni i eksterni nadzori, evaluacija ishoda liječenja, sigurnosti pacijenata, kao i zadovoljstva pacijentica, što posredno obuhvata i kvalitet porodiljnog iskustva”, stoji u odgovoru.
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS-a odgovorili su da u ovom entitetu postoji Strategija za unapređene seksualnog i reproduktivnog zdravlja za period 2019-2029., na osnovu koje je izrađen i Protokol u akušerstvu.
„Vizija je da svaka trudnoća bude zdrava, svako porođajno iskustvo pozitivno i završeno prirodnim putem u svim situacijama kada stanje trudnice, prisustvo stručnog osoblja i opremljenost zdravstvene ustanove to dozvoljavaju”, navodi se u odgovoru ove institucije.
Kako do niže stope epiziotomije?
Podaci studije iz 2021. godine u kojoj su učestvovale porodilje iz 12 evropskih zemalja ukazuju na prosječnu stopu epiziotomije od 20.1% pri čemu je najmanja stopa zabilježena u Švedskoj, 6.1%, a najviša u Rumuniji, 66%. U Norveškoj 2024. godine stopa epiziotomije iznosila je 19.6%, odgovorili su nam iz Norveškog instituta za javno zdravstvo. U Finskoj je 2023. godine epiziotomija rađena u 21.9% slučajeva što je smanjenje u odnosu na 1995. kada je stopa iznosila 47.1%. Francuska je uspjela smanjiti stopu epiziotomije sa 20.1% u 2016. na 8.3% u 2021. godini.
Na listi bolnica iz BiH koje su dostavile svoje podatke, Opća bolnica Tešanj je među onima sa najnižom stopom epiziotomije. Anis Cerovac, specijalista ginekologije i opstetricije i docent na Medicinskom fakultetu u Zenici i na Fakultetu zdravstvenih studija u Bihaću, radi u tešanjskoj bolnici. Pripada mlađoj generaciji doktora i u svom pristupu odlučuje se za restriktivnu upotrebu epiziotomije – odnosno radi je ako postoji indikacija, a ne rutinski.
“Stara škola je rutinski radila, i dan-danas imaju stari ginekolozi koji rutinski rade – svaka prvorotka – jednako epiziotomija, svaka drugorotka, krupan plod – jednako epiziotomija, zelena voda – jednako epiziotomija, ožiljna međica – jednako epiziotomija.”
Ovakvom pristupu svjedočio je i na specijalizaciji tokom koje se obučavao za budući poziv i kaže da nije vidio da se prvorotka porodi bez epiziotomije.
„Ja sam imao možda sreću da sam jedan kratki period bio u Zagrebu, koji je nekoliko sati od nas, ali su zaista 20 godina ispred, i upoznao sam kolegu koji je doktorirao na upotrebi i posljedicama epiziotomije na zdjelično dno, seksualnu, urinarnu i funkciju debelog crijeva. Imao sam čast i zadovoljstvo da sam ga upoznao, s njim pričao na tu temu i kasnije smo publicirali radove u svjetskim časopisima upravo o restriktivnoj upotrebi epiziotomije.”
Ovaj doktor nam objašnjava da je u akušerstvu važno strpljenje. Kad se beba rodi i žena izađe iz bolnice – to je tek “prvo poluvrijeme”. Doktor nikad, ustvari, ne zna kako je nešto uradio. Kaže da se epiziotomija ne može ni pod svaku cijenu izbjegavati, nego je važno napraviti dobru procjenu jer je svaka pacijentica priča za sebe i nijedna žena, međica, zdjelica, beba, položaj glave koji prolazi kroz porođajni kanal – nisu isti.
„To se upravo zove taj restriktivni pristup, moraš milion stvari propratiti i do zadnjeg momenta ne znaš da li ćeš trebati epiziotomiju.”
Kao jedan od razloga manjeg broja epiziotomija u odnosu na druge bolnice u BiH, Cerovac navodi upotrebu parafina za koji kaže da ga troše “u litrima”.
„S njim dobijemo da sve bude glatko i klizi, žena ne puca ili manje puca. Zaista taj parafin kako smo uveli, baš se drastično smanjio broj epiziotomija i broj ruptura.”
Napominje da je značajan i individualiziran pristup koji imaju u ovoj bolnici.
„Moraš imati strpljenja, moraš biti empatičan prema pacijentici, razgovarati s njom, biti uz pacijenticu i posvetiti joj vrijeme.”
Promjene su spore jer zavise od pojedinaca
Tokom školovanja, Anis Cerovac iskusio je različite metode podučavanja. Kaže da sve zavisi od pojedinog profesora.
„Imate i mlađe i starije profesore koji su savremeni, upućuju na internetske stranice – up to date, na englesku literaturu. Imate, naravno, i profesore koji i dalje podučavaju iz knjiga koje su pisane 1960-ih. Dan-danas imate doktore koji se pozivaju na te knjige koje su historija medicine.”
Cerovac objašnjava da je isto i sa specijalizantima – postoje oni koji su spremniji da se dodatno usavršavaju i da uče koristeći noviju literaturu na recenziranim internetskim stranicama.
Aktivistice s kojima smo razgovarali potvrđuju da su promjene u oblasti akušerstva spore jer nedostaje sistemski pristup. Pozitivne promjene se dešavaju uglavnom zahvaljujući individualnim naporima osviještenih doktora. Adisa Hotić objašnjava kako u njenoj lokalnoj zajednici, u bolnici u Sanskom Mostu, gotovo svaka prvorotkinja ima epiziotomiju što je njen zaključak na osnovu rada sa trudnicama. Ovoj bolnici nedostaju i edukovane babice koje su izuzetno važne za prirodan porod. Zbog ovakvih problema, ona poziva na veću odgovornost i jačanje svijesti žena.
„Puno bi bolje bilo da se žene osnaže. Tu imamo puno veći kapacitet nego u medicinskom (osoblju).”
Na naš upit o procentualnoj zastupljenosti pojedinih akušerskih procedura iz bolnice u Sanskom Mostu nismo dobili odgovor.
Žene trebaju osvijestiti svoju ulogu u porodu
Neka od pitanja koja trudnice trebaju sebi postaviti su: zašto ne žele epiziotomiju, šta mogu učiniti da se ona ne desi, i kako o tome razgovarati sa svojim ginekologom. Takvo razmišljanje među trudnicama zahtijeva određenu pripremu i nivo znanja, i to je odgovornost koju ima buduća majka. Ipak, Hotić objašnjava kako ženama u BiH nedostaje takva pokretačka svijest, a o posljedicama koje proživljavaju nakon epiziotomije najčešće šute.
„One ne pričaju o problemima u seksualnom odnosu nakon epiziotomije koje imaju sve dugo nakon poroda. Dosta njih godinama nakon poroda ima probleme o kojima ne priča. Mi jednostavno žene naučimo da žive sa tim i šute.”
https://vakcine.ba/strucnjaci-o/sedam-pitanja-i-sedam-odgovora-o-vakcinama-cjepivima-protiv-humanog-papiloma-virusa/
Prije poroda, o epiziotomiji se intezivno informisala Ines Talić Biščević iz Sanskog Mosta koja je svoj prvi porod imala sa 32 godine. Upravo zbog spoznaje da se u bolnici u njenom gradu radi veliki broj epiziotomija i carskih rezova, odlučila se za porod u bolnici u Prijedoru o vlastitom trošku.
„Ja sam ranije smatrala da je to standard, da se mora raditi svakome, kao što većina žena i misli jer se to kod nas po defaultu svakoj ženi radi, pogotovo prvorotkinjama. Nisam nikad ni razmišljala da se to može izbjeći, nego sam mislila – to ti urade i onda se patiš kasnije. Čula sam stvarno horor priče od rodica i prijateljica.”
Tokom predavanja za trudnice koje je pohađala u Centru Fenix prvi put dolazi do informacije da je epiziotomiju moguće izbjeći raznim masažama i vježbama.
„Kad sam to shvatila, odlučila sam da ću se pripremiti maksimalno koliko mogu da to izbjegnem. Našla sam vježbe na internetu koje se rade, onda sam našla kako se radi masaža međice.”
Ines priča kako je svoje ulje za masažu ponijela u bolnicu prilikom poroda, odlučna da izbjegne epiziotomiju.
„Doktorica je došla samo na kraju porođaja, babica je sve vrijeme bila sa mnom i radila mi je masažu međice. Porod je išao prilično polako, nisu ništa forsirali, nije bilo nikakvog nalijeganja. Malo duže je potrajalo, ali ja sam završila prvi porod sa samo jednom malom rupturom prvog stepena. To su one koje se ne moraju šivati uopšte. Ja to apsolutno nisam ni osjetila poslije toga. Ja sam najnormalnije išla na WC, normalno sam sjedila, normalno sam hodala. Poslije dva sata sam bila kao da se ništa nije desilo.”
Ines smatra da je u njenoj priči nekoliko stvari koje su bile ključne da izbjegne epiziotomiju. Prvo što svaka trudnica treba uraditi je dobro se informisati i shvatiti šta epiziotomija znači. Zatim je važna priprema koja je u njenom slučaju značila svakodnevnu masažu mjesec i po prije poroda.
„I treće što je kod nas malo teže ostvarivo – mora se zauzeti stav kad se dođe u bolnicu da nećeš! Jer većina žena kod nas se prepuste kao da nemaju nikakvu ulogu u svom porođaju, nego puste doktore da rade kako oni hoće.”
* Sagovornica je željela ostati anonimna
Ovaj tekst nastao je uz financijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključiva odgovornost autorice i ne odražava nužno stavove Evropske unije niti Evropske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu. Ni Evropska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornim za sadržaj.
Naslovna slika je urađena pomoću alata generativne umjetne inteligencije.
The post Rutinska epiziotomija: Procedura koja olakšava porod doktorima ali ne i ženama appeared first on Nauka govori.
Koja je vaša reakcija?
