Razlika između globalnog zagrijavanja od 1.5°C i 2°C: pola stepena između lošeg, ali podnošljivog, i katastrofalnog

Razlika između globalnog zagrijavanja od 1.5°C i 2°C možda zvuči kao mala — samo pola stepena — ali u stvarnosti ta razlika ima ogromne posljedice za klimu, prirodu i živote ljudi širom planete.

Ovo je bitno razumjeti kako bi se razumio i jedan od glavnih ciljeva Pariškog sporazuma – da se globalno zagrijavanje ograniči na ispod 2°C, s naporima da se ograniči na 1.5°C u odnosu na predindustrijski period.

Već 1.5°C je previše, ali tu smo gdje smo. Glad za energijom i potrošnja fosilnih izvora energije sumanuto, naziva se „napretkom”, ali problem je balans. Naime, svaka akcija ima svoju reakciju. To je kao ono u bajkama i fantazijama kada se jedan život može vratiti samo ako se drugi uzme.

Trenutna globalna prosječna temperatura prema preindustriјskim nivoima (1850–1900.) približno 1.6 °C viša. Ključni podaci koji to potvrđuju su tu oko nas:

• Januar 2025 bio je najtopliji januar zabilježen na globalnom nivou, s temperaturom od 1.75 °C iznad preindustriјske razine. Bio je to 18. mjesec u posljednjih 19 koji je premašio prag od 1,5 °C i sve to uprkos postojanju La Niña.

• Februar 2025 zabilježen je kao treći najtopliji februar u istoriji, s anomalijom od oko 1.59 °C iznad preindustriјskog nivoa i najmanjim nivom leda na moru.

• Mart 2025 imao je temperature otprilike 1.60 °C iznad preindustriјskog prosjeka — bio je to 20. mjesec u posljednjih 21 koji je premašio 1,5 °C.

• Ovi podaci pokazuju da je početak 2025. godine bio drugi najtopliji kvartal ikad zabilježen, odmah iza 2024.

Prema procjenama WMO‑a i globalnih klimatoloških centara, temperatura u periodu 2025–2029 će se kretati između 1.2 °C i 1.9 °C iznad preindustriјskog nivoa, s čak 86 % šanse da bar jedna godina premaši 1.5 °C, i 70 % vjerovatnosti da prosjek pet godina bude iznad 1.5 °C. Šanse za jednokratno dostizanje 2 °C su male (~1 %) ali nisu potpuno isključene (Izvor je WMO).

Ok smaraju vas ovi brojevi i nečitko vam je?

„Ako se zagrijavanje zadrži na 1.5°C, postoji dobra šansa da možemo spriječiti veći dio ledenih ploča Grenlanda i zapadnog Antarktika da se uruše“, rekao je klimatolog Michael Mann sa Državnog univerziteta u Pensilvaniji za Reuters.

Zapravo jedan od najvećih efekata ovog pola stepena razlike je topljenje leda. Na 1.5°C još i ima šanse, ali sa većim prosjekom, stvari postaju brutalnije. A već jesu.

Brojevi koji zvuče apstraktno, ali znače konkretno

Evo nekoliko scenarija šta znači ta mala razlika.

Na 2°C, vjerovatnoća da pređemo takozvane klimatske prekretnice (engl. tipping points) — poput kolapsa ledenih ploča Grenlanda ili Amazonske prašume — znatno raste.

Na 1.5°C proizvodnja osnovnih kultura poput pšenice i kukuruza bi bila manje pogođena dok na  2°C postoji veći rizik od manjka hrane, naročito u siromašnijim zemljama.

Na 1.5°C: značajan dio arktičkog leda ostaje sačuvan tokom ljeta, ali na 2°C Arktik bi mogao postati gotovo potpuno bez leda tokom ljeta barem jednom u deceniji, umjesto jednom u vijeku.

Na 1.5°C: oko 6% insekata, 8% biljaka i 4% kičmenjaka bi izgubilo značajan dio svog staništa, dok na 2°C ti procenti se više nego udvostručuju — što znači ozbiljan kolaps ekosistema.

Na 1.5°C: nivo mora bi porastao za oko 0.4 metra do 2100 dok bi 2°C: porast bio veći, što znači milioni više ljudi pogođenih poplavama, posebno u priobalnim i ostrvskim državama.

Na 1.5°C: ekstremne vrućine bi bile rjeđe i manje smrtonosne, dok bi se na 2°C broj ljudi izloženih opasnim toplinskim talasima gotovo udvostručio. Milioni dodatnih smrti godišnje bi bile moguće zbog vrućine, naročito u gradovima.

Projekcija promjena u temperatura za 1.5C i 2C globalnog zagrijavanja, Image: A Degree of Concern: Why Global Temperatures Matter, NAS

Nedim Sladić: svaka desetinka stepena ima svoju ulogu

Sjeverna hemisfera sve sušnija

25. jula 2025. u Science je izašao rad o tome kako se smanjuju rezerve kopnene vode i da to ima ogromnog utjecaja na pojavu češćih i drastičnijih suša u sjevernoj hemisferi. Koristeći podatke NASA-inog GRACE/GRACE-FO satelitskog programa, pokazujemo da su kontinenti od 2002. godine doživjeli neviđeni gubitak zaliha vode. Površine koje se isušuju povećavale su se godišnje za područje dvostruko veće od Kalifornije, stvarajući „mega-sušna” područja širom sjeverne hemisfere.

Ovo „kopneno isušivanje” ima duboke globalne posljedice. Od 2002. godine, 75% svjetske populacije živi u 101 zemlji koja gubi rezerve slatke vode.

Redovne mjesečne vrijednosti često prelaze 1.5 °C, što signalizira da smo ušli u opasan teritorij klimatološki. Dugoročno zagrijavanje za 1.5 °C ili 2 °C ima suštinski različite posljedice — a nama trenutno nedostaje samo još pola ili manje od pola stepena da bi situacija postala izrazito ozbiljna.

Politička volja: misaona imenica

Problem leži u potpunom odsustvu političke volje da se provedu promjene, naročito smanjenje potrošnje fosilnih goriva i nezainteresiranost za razvoj tehnologije hvatanja ugljičnog dioksida i njegove reciklaže u plinove koji se mogu čuvati ili trošiti kao nova goriva. Niko ne želi štedjeti, kao u doba propasti Rima, kada se svako vodi „kad je bal, nek je maskembal” i troši preko onoga što može.

Trumpov režim nema nikakve političke volje, čak suprotno da se radi na ovom problemu, za njih klimatske promjene čak ne postoje, bitan je samo profit. Revolucija u umjetnoj inteligenciji samo potiče neravnopravnost jer data centri potrebni za ovu tehnologiju troše ogromne količine struje i vode. Jedina misao vodilja je profit, a odricanje i štednja su tek misaone imenice.

Evropska Zelena Agenda je nešto o čemu se sve manje priča, a ne treba zaboraviti ni cijenu stvaranja zelene energije, za koju su potrebni materijali poput litijuma za baterije, koji stvaraju jednu drugu vrstu ekološkog pritiska jer niti njihovo iskopavanje i prerada nisu baš ekološki. Tu su i solarni paneli koji imaju svoje probleme jer sadrže toksične tvari.

Ima li ikakve nade?

Niti jedan način proizvodnje energije nije potpuno bezazlen i bez utjecaja na okoliš. Niko nije spreman na odricanje i štednju. Ovo neminovno dovodi do kolapsa. Klimatske promjene će pokrenuti više siromaštva i gladi koji će potaći nemire, proteste, ratove i migracije. No nije ni sve tako crno – razvijaju se baterije na bazi natrijuma, do kojeg je lakše doći nego do litijuma. Borba za 1.5° C nije besmislena i uzaludna i ne treba dići ruke.

Vrijeme je da prestanemo gledati na odricanje kao na slabost, i da ga počnemo doživljavati kao odgovornost i brigu za budućnost. Jer u klimatskoj matematici, 0.5°C razlike može značiti 500 miliona ljudi više pogođenih sušom, poplavama ili glađu.

A to više nije stvar stepena, nego savjesti.

The post Razlika između globalnog zagrijavanja od 1.5°C i 2°C: pola stepena između lošeg, ali podnošljivog, i katastrofalnog appeared first on Nauka govori.