Od Diora do AI prompta, od želje za transformacijom biznisa do fejla od 95%

• Danas gotovo svaka velika kompanija eksperimentiše sa generativnom umjetnom inteligencijom, ali većina tih eksperimenata zapne na istom mjestu. Umjesto stvarne transformacije, firme ostaju zarobljene u fazi pilota – malih probnih projekata koji nikada ne prerastu u širu implementaciju.
• Glavni razlog je što tzv. enterprise alati – specijalizovana AI rješenja razvijena za korporativnu upotrebu – često ne funkcionišu u praksi: preskupi su, rigidni i teško se uklapaju u svakodnevne procese zaposlenih.
• AI prate i drugi problemi – skandali sa autorskim pravima, upotreba u nadzoru stanovništva i pružanje nerealni standarde ljepote i reklama iz kojih stoji prompt što je sterilno u odnosu kampanje koje je nekad imao, recimo Dior. 

U prvoj polovini 2025. godine AI startapi prikupili su više od 44 milijarde dolara, što je više nego tokom cijele 2024. Procjene Goldman Sachsa govore da će do kraja godine ulaganja u ovu oblast dostići skoro 200 milijardi dolara.

Međutim, ta ogromna ulaganja zapravo predstavljaju rizičan i neizvjestan potez. Investitori, posebno u SAD-u, računaju na to da će umjetna inteligencija uskoro donijeti rekordne dobitke u produktivnosti rada — veće nego ikada u historiji.

Ipak, istraživanje MIT-a, o kojem je među  prvima pisao Fortune, a potom i Futurism, pokazuje suprotnu sliku: čak 95% pokušaja primjene generativne AI u poslovanju do sada nije uspjelo.

Ovo su najveće ulaganja u istoriji čovječanstva, pa ipak, očekivani povrat ulaganja se ne događa niti je primjena AI u poslovanju ono što je obećavano. Šta se onda događa?

Prije godinu dana na Nauka govori je svjetlo dana ugledao članak – kolumna-mišljenje koji je upoređivao sadašnja  dešavanja s razvojem AI sa tzv. dotcom balonom, napuhivanja vrijednosti  .com internet kompanija. Kada je taj balon pukao, pukle su i investicije, a samo nekoliko kompanija je preživjelo (recimo Google).

Do jula 2025. godine, najbolji AI proizvodi uspjeli su uspješno obaviti tek oko 30% zadataka iz stvarnog kancelarijskog okruženja koji su im bili dodijeljeni, dok je većina drugih postigla još lošije rezultate.

Šta kaže izvještaj MIT?

Zašto 95% pokušaja primjene AI u poslovanju nije uspješan. Vratimo se MIT izvještaju State of AI Business 2025.

Razlog nije u lošoj tehnologiji (modeli, regulacija, infrastruktura), nego u pristupu, navodi izvještaj. Naime, većina AI rješenja ne uči – nemaju memoriju, ne prilagođavaju se kontekstu, ne poboljšavaju se s vremenom. Piloti su masovno pokretani, ali samo 5% enterprise AI alata dovede u produkciju. Također, ljudi vole ChatGPT/Copilot za sitne zadatke jer su fleksibilni, ali ih odbijaju „enterprise” alati koji su rigidni, skupi i ne uklapaju se u svakodnevne workflowove.

To su softverska rješenja posebno pravljenja ili prodavana za velike organizacije (enterprise-level kompanije), za razliku od jednostavnih „consumer” alata (tipa besplatni ChatGPT nalog ili aplikacija na telefonu). Zato sada vlada hype da je neprofesionalno koristiti besplatne alate kako bi se svi navukli, zbog ega, na korištenje plaćenih verzija. Naravno da su plaćene bolje, mogu više, ali ovo je tipična salesman retorika.

Izvještaj naglašava kako postoji GenAI Divide – ogroman jaz između „adopcije” i „transformacije”: 80%+ firmi je probalo LLM alate, skoro 40% ih koristi, ali samo 5% implementacija donosi stvarnu poslovnu vrijednost. Samo 2 industrije (Tech i Media) pokazuju pravu transformaciju, dok 7 drugih ostaju na nivou eksperimenata.

Također, postoji i fenomen nečega što su nazvali Shadow AI ekonomija: da zaposlenici masovno koriste lične ChatGPT/Claude/Gemini naloge za posao (često efikasnije nego službeni enterprise AI), što pokazuje da problem nije u samim modelima nego u enterprise implementaciji.

Gdje je greška?

Izvještaj MIT navodi sljedeće:

1. Learning gap – AI alati ne pamte, ne prilagođavaju se i ne evoluiraju. To je ključna prepreka.

2. Enterprise paradoks – velike firme pokreću najviše pilota (piloti ili pilot programi – probne verzije), ali ih najmanje uspješno skaliraju. Mid-market kompanije su agilnije.

3. Pogrešna investicija – 50–70% budžeta ide u Sales/Marketing (jer je mjerljivo), dok najveći ROI (Return of Investment) zapravo leži u back-office automatizaciji (finansije, nabavka, BPO – Business Process Outsourcing zamjene).

4. Build vs Buy – interni AI alati propadaju duplo češće nego rješenja razvijena s vanjskim partnerima.

5. Pogrešan mindset – firme kupuju AI kao SaaS softver (Software as a Service kao što su Google Workspace, Microsoft 365, Slack), umjesto da ga tretiraju kao partnerstvo/BPO koje mora biti duboko prilagođeno njihovim procesima.

Moguće je i da su uposlenici zamoreni pojavom velikog broja pilota koje firme testiraju i ne uspijevaju se prilagoditi.

AI drugi problemi, mimo usvajanja u poslovanju

Ovdje treba dodati i neke pravne probleme s kojima se AI kompanije suočavaju – Midjourney ima probleme pred sudom zbog data setova koje su koristili za obuku AI. Neki drugi Alati poput Ideogram i Higgsfield su jako dobri za vizuale, ali mogu se koristititi i za kreiranje deepfakes kreirajući karaktere na osnovu slika stvarnih osoba i zapravo jedino od korisnikovog unutarnjeg osjećaja morala ovisi da li će zloupotrijebiti neku sliku. ChatGPT nema tu mogućnost da sliku stvarne osobe koristi – uvijek je izmijeni, a i Midjourney je takav.

Treći problem je korištenje AI, konkretno mislim prije svega na Palantirove algoritme u službi nadzora stanovnika i pogotovo političkih neistomišljenika te za ICE-ova hapšenja migranata, kao i za koordinaciju vojnih akcija i ubijanje. I zapravo to je i najuspješnija upotreba AI algoritama u biznisu.

Trenutno, ta supermoć AI u stvarnom životu izostaje. Možete napraviti radio podkast iz scripta, i birati vrstu glasa i sve to može zvučati vrlo prijatno i radijski, ali da li neko stvarno želi nepostojeći podkast bez živih ljudi i autentičnog razgovora, improvizacije, podkast u kojem je script zadala jedna osoba i koji glumi dijalog?

Jasno je da se puni potencijal AI može dobiti tek u plaćenim verzijama, ali kako nema jednog AI koji radi sve ono što nam treba, da li možemo očekivati da neko plaća 3-4 ili 5 AI paketa – recimo za vizuale, transkripte, voice-over, tekst? Onda tu je i stvar sa updateovima AI koji su prilično česti i sve je teže na svim platformama i svim modeovima (npr ChatGPT ima nekoliko modeova – default, thinking, precise, creative, canvas…), čak i osobama koje su specijalizirane za AI, da prate sve to.

Mislim da pada u vodu vizija da ćemo svi biti stručnjaci za korištenje AI, jer već sada ljudi ne razumiju kako ih koristiti ili čak ne znaju da postoje ti različiti modeovi. Već sad ljudi koji nisu iz IT sektora nemaju prosto snage i vremena naučiti sve detalje korištenja različitih LLMs – i Gemini, i Claude i ChatGPT, a kamoli ostalih AIs. Prosto dan je isuviše kratak za sve to.

Sjetimo se – kada su se pojavili Windowsi i internet, ažuriranja i inovacije su se dešavale svega u nekoliko godina i moglo se ispratiti. I nije bilo toliko proizvoda. Sad smo u prodavnici onih gumenih slatkiša, koji mame bojama i oblicima a zapravo imaju nikakvu nutritivnu vrijednost. Junk. Junk food za kognitivne funkcije.

AI i industrija mode i ljepote: AI promptani modeli i nerealna očekivanja

Nedavno sam vidjela video u kojem djevojka otvara časopis u kojem je model koji reklamira neko kozmetičko sredstvo, serum za lice protiv bora zapravo AI promptan. Umjesto imena modela, agencije, šminkera nalazi se AI prompt što je pošteno od časopisa, ali realno, koliko će ljudi obratiti pažnju na to? Da li nam AI generisani lik zaista može prodati proizvod ako imamo bar toliku svijest da to nije stvarno? Dovoljno smo ogrezli u influenserskim filterima i nerealnoj slici kože, crtama lica koje ta osoba ne posjeduje, što je dodatni problem po psihu mladih (ali i odraslih) – nerealni standardi ljepote.

Ali sad imamo hipernerealne standarde ljepote koji dodatno objektiviziraju naročito žene. Žene (ali i muškarci te non-binary) u biznisu su bili objekt, vješalica za odjeću, platno za sliku, a sada im je poručeno da ni tu nisu potrebni. I da li mi želimo AI generisane proizvode – serume, kupaće kostime ili šta god? I suhoparne kampanje koje, za razliku od kampanja Diora iz 70-tih, Toma Forda ili Alexandra McQueena, stoje tako sterilno u izmišljenom prostoru bez umjetničke provokacije? Razumijem da se umjetnička provokacija može kreirati i pomoću AI i sama upotreba AI za ove stvari je svjesno ili nesvjesno provokacija… ali i dalje mislim da je sterilno.

Nema stvarne inovacije, samo reciklaža. Ako u skoroj budućnosti ne dođe do velikog proboja, sve više izgleda da je pitanje kada, a ne da li će AI balon pući — što bi moglo imati ozbiljne posljedice za širu ekonomiju. Već su te dionice dovoljno prenapumpane, vrijednost je preglumljena, jasno da neki proizvodi imaju vrijednost i rade posao… ali drugi ne rade i – ljudi nemaju vremena „otključavati” te famozne potencijale AI.

Napomena: Da, naslovna ilustracija je kreirana pomoću alata generativne umjetne inteligencija Chat GPT iz prompt. I da – priznajemo da je upotreba AI važna i korisna i koristimo te alate. Ne krijemo. Ali ih i kritikujemo. Nauka govori i Društvo Nauka i svijet se zalažu za kritičku i etičnu upotrebu AI alata.

The post Od Diora do AI prompta, od želje za transformacijom biznisa do fejla od 95% appeared first on Nauka govori.