Ketamin, psilocibin i MDMA: demoni jučer, lijekovi danas
U društvu gdje naši stari ni ne priznaju postojanje mentalnih bolesti, a svaka tjeskoba se liječi ili flašom alkohola ili šakom tableta na recept, svaka spomen droga odmah se dočekuje kao prijetnja samoj civilizaciji. Piše: dr Riad Hajdarević Ketamin, međutim, nije više ono „paštetasto” sredstvo za anesteziju konja i klupske izlete. U londonskim klinikama […] The post Ketamin, psilocibin i MDMA: demoni jučer, lijekovi danas appeared first on Nauka govori.

U društvu gdje naši stari ni ne priznaju postojanje mentalnih bolesti, a svaka tjeskoba se liječi ili flašom alkohola ili šakom tableta na recept, svaka spomen droga odmah se dočekuje kao prijetnja samoj civilizaciji.
Piše: dr Riad Hajdarević
Ketamin, međutim, nije više ono „paštetasto” sredstvo za anesteziju konja i klupske izlete. U londonskim klinikama njime se liječe depresije koje ni deset božjih zapovijedi nisu mogle izliječiti. Psilocibin, onaj isti od „magičnih gljiva” koje je omladina krila u ruksacima na putu ka sumi ili rijeci, sada vraća pacijentima osjećaj smisla nakon dijagnoze raka. A MDMA, demonizirani „ekstazi” koji su tabloidi krstili kao put u moralnu propast danas se daje ratnim veteranima sa PTSP-om i pokazuje bolje rezultate od većine standardnih tretmana.
Nauka dakle jasno kaže: tamo gdje su tradicionalne terapije zakazale, ove supstance otvaraju nova vrata. John Hopkins University je, primjerice, pokazao da jedna ili dvije sesije psilocibina mogu smanjiti simptome depresije mjesecima. Američki vojnici, vraćeni s Bliskog Istoka u komadima, našli su olakšanje upravo u MDMA-terapiji. To nije „hipi fantazija”, to je dvostruko slijepa, placebo-kontrolisana realnost.
Naučni dokazi se gomilaju brže nego što političar može isprazniti čašu šljive. Studija sa Imperial College London pokazala je da psilocibin ne samo da ublažava depresiju, nego „resetuje” moždane mreže koje su godinama bile zarobljene u petlji negativnih misli. U Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies (MAPS) ispitivanjima, više od 60% pacijenata s teškim PTSP-om prestalo je ispunjavati dijagnostičke kriterije nakon samo tri terapije sa MDMA-om, brojka o kojoj farmaceutski giganti na Prozacu i Zoloftu mogu samo sanjati. Ketamin, pak, ima dokazano brzo djelovanje , za razliku od klasičnih antidepresiva koji traže sedmice da prorade, jedna infuzija ketamina može smanjiti suicidalne misli u roku od sat vremena. Dakle, ono što su naši djedovi nazivali „droge za propast omladine” danas ulazi u medicinske udžbenike kao spasonosna terapija.
Ali recite to našem društvu, i odmah ćete dobiti predavanje o „moralnom posrnuću” od čovjeka koji, sasvim slučajno, još miriše na sinoćnje pivo. Konzervativna refleksna reakcija glasi: “Nikom to ranije nije trebalo i svi su bili zdravi”. I tako konzervativno-moralistički refleks od srednjeg vijeka preživljava i danas , dok su mladi rejveri već odavno znali da postoji nešto oslobađajuće u hemijskom otključavanju mozga.
Jer budimo iskreni, cijela generacija koja je plesala do svitanja uz techno i trance znala je da MDMA ne služi samo da bi lampice na plafonu bile ljepše. Oni su već osjetili ono što naučnici danas opisuju u svojim radovima, povećanu empatiju, osjećaj povezanosti i, da, privremeni nestanak depresivne tame. Rave je bio neautorizirana klinika, DJ svojevrsni terapeut, a dancefloor grupna terapija bez refundacije od osiguranja.
A sada, kada klinike u Zürichu, Londonu i New Yorku rade isto, samo sa bijelim mantilima i skupo naplaćenim satima, društvo iznenada počinje govoriti o „obećavajućim terapijama”. Možda bismo mogli reći da su rejveri, zajedno s hipijima i eksperimentatorima šezdesetih, zapravo bili pioniri mentalnog zdravlja, samo ih niko nije ozbiljno shvatao.
Konzervativna politika, pak, i dalje se grčevito drži svoje uloge staratelja morala. Oni će radije dopustiti da ljudi pate u tišini nego da priznaju da “đavolji prah” može liječiti dušu. Jer ako dopustiš psilocibin, šta je sljedeće? Heroin? Kokain? Doduše, kokain i heroin imaju svakako svoju legitimnu terapeutsku upotrebu i danas, ali je to tema za neki drugi tekst.
Prava ironija je da se društva koja se kunu u porodicu i zajednicu zapravo boje supstanci koje ljude približavaju jedne drugima. MDMA povećava empatiju, psilocibin briše ego barijere, ketamin ruši zidove depresije. Alkohol, pak, obično povećava agresiju, sužava svijet i vodi do toga da zet prebije taštu. Ali alkohol je, naravno, „naš” i „tradicija”.
Pa dok konzervativni političari i dalje mašu svojim moralnim kompasom koji pokazuje pravo u kafanu, stvarnost ide drugim putem. Nauka, klinike i očajni pacijenti već su krenuli ka budućnosti u kojoj terapija ne znači samo pilule na rejvu nego i kontrolisani, sigurni trip sa terapeutom kraj sebe. Mladi su to već znali, stari to nikad neće priznati, a politika će kasniti dok ne pronađe način da i na ovome zaradi porez.
Važno je naglasiti da sve ovo ne znači da bi ljudi trebali sami eksperimentirati s gljivama, praškovima ili „kućnim terapijama”. Ono što daje rezultate u studijama nije divlji trip u stanu, nego strogo kontrolisani uslovim, medicinski nadzor, precizne doze i stručna psihoterapija. Samostalno “liječenje” ovim supstancama može završiti gore nego što je počelo, baš kao što niko normalan ne bi sam sebi davao antibiotik.
Uz to, niko razuman neće tvrditi da su ketamin, psilocibin i MDMA čarobni štapići koji brišu sve patnje svijeta. Potrebno je još istraživanja, još kliničkih ispitivanja i još razumijevanja mehanizama kako ove supstance djeluju na mozak i psihu. Ali jednako je važno imati i društvo i politiku spremne da te rezultate prihvate, a ne da ih guše pod plaštom „morala” i straha. Nauka može otvoriti vrata, ali kroz njih moraju proći i oni koji kroje zakone i priznati da je vrijeme da se liječenje prestane voditi kafanskim logikom, a počne razumom.
Reference:
- Psilocibin i depresija:
Carhart-Harris RL, et al. (2017). Psilocybin for treatment-resistant depression: fMRI-measured brain mechanisms. Scientific Reports, 7, 13187.
Studija pokazala da psilocibin “resetuje” moždane mreže kod depresivnih pacijenata. - MDMA i PTSP (MAPS studija):
Mitchell JM, et al. (2021). MDMA-assisted therapy for severe PTSD: a randomized, double-blind, placebo-controlled phase 3 study. Nature Medicine, 27, 1025–1033.
Više od 60% pacijenata više nije ispunjavalo dijagnostičke kriterije za PTSP nakon terapije. - Ketamin i depresija/suicidne misli:
Zarate CA Jr, et al. (2006). A randomized trial of an N-methyl-D-aspartate antagonist in treatment-resistant major depression. Arch Gen Psychiatry, 63(8), 856–864.
Brzo i značajno smanjenje simptoma depresije unutar sati od infuzije.
The post Ketamin, psilocibin i MDMA: demoni jučer, lijekovi danas appeared first on Nauka govori.
Koja je vaša reakcija?






