Zašto je dobro grijanje na drva kad nema mazuta
Jer, što da ne? Ako nema mazuta, nema ni problema – drvo se uvijek nađe. Bar dok ima šume, a šuma, hvala Bogu, raste sama. Dok čekamo da država “reguliše energente”, mi se vratimo u Zlatno doba peći “smederevki” i zvuka cjepanice koja puca u plamenu.
Mazut smrdi, zagađuje i košta, a drva... pa drva samo zagađuju i koštaju. Ali makar znamo od koga kupujemo: od komšije što “usput” obara hrastove, ili od rođaka koji se zakleo da će ti “suha” drva dovesti – a ti ih onda cijelu zimu sušiš pored radijatora koji ne rade.
Prednosti su očigledne: kad ložiš na drva, ne griješ samo stan nego i ruke, leđa i živce. Dva sata loženja, tri sata čišćenja, četiri sata psovanja. Ekološki, naravno, sve je na nivou – osim što se pola sela zadimi kao da snima dokumentarac o londonskom smogu.
I na kraju, mazut se kupi u litrama i završi, a drva se kupuju na metre i nikad ne završe – uvijek ih je premalo. Ali barem je to zdrava muka: kalorije potrošiš cijepajući, pluća proširiš njušeći dim, a i krvni pritisak provjeriš kad ti peć neće da se “zapaluca”.
Dakle – grijanje na drva je najbolje. Posebno kad nema mazuta. To ti dođe kao kad kažeš: “Dobro je piti kiselu vodu – kad nema piva.”
I da. Izbori su tek u novembru
Koja je vaša reakcija?
