Analiza: Šta treba sistemski uraditi da se spriječi gubljenje arbitraža?

Republika Srpska i Bosna i Hercegovina pretrpjele su ogromne štete po osnovu izgubljenih međunarodnih arbitražnih sporova The post Analiza: Šta treba sistemski uraditi da se spriječi gubljenje arbitraža? appeared first on Capital.ba - Informacija je capital.

Aug 1, 2025 - 06:10
 0  9
X
Analiza: Šta treba sistemski uraditi da se spriječi gubljenje arbitraža?

BANJALUKA – Republika Srpska i Bosna i Hercegovina pretrpjele su ogromne štete po osnovu izgubljenih međunarodnih arbitražnih sporova i zbog toga platile stotine miliona maraka, a do sada za to niko nije odgovarao niti su ikada preduzeti sistemski koraci i strateške mjere sa ciljem sprečavanja ponavljanja ovakvih scenarija.

Prema riječima stručnjaka, pravnika i ekonomista, koji su govorili za CAPITAL, arbitraže sa kojima se suočavamo, kad isključimo korupciju kao jak motiv, dogodile su nam se kao posljedica brzopletog i političkog ulijetanja u neprovjerene investicije, netransparentnih i pravno manjkavih ugovora koje su potpisivale nestručne, politički ili interesno motivisane vlasti.

Dosadašnji međunarodni sporovi često su dovodili do poraza zbog nestručne odbrane, nepravovremenog reagovanja i lošeg savjetovanja, a ugovore su sklapali političari bez znanja, odnosno bez prethodne analize od strane nezavisnih pravnih i ekonomskih eksperata.

Šta treba hitno uraditi?

Pravne posljedice gubitka stotina miliona maraka niko nije snosio. Ako je pravosuđe zakazalo, to nije izgovor da korake ne preduzme izvršna i zakonodavna vlast.

Da bi se spasili od budućih gubitaka koji nam prijete, prvo što je potrebno je izrada i usvajanje strategije za upravljanje tekućim i potencijalnim međunarodnim sporovima.

Potrebno je formirati posebna tijela na nivo entiteta, ali i BiH koja se pojavljuje kao tužena strana u ovakvim sporima, sastavljena od najboljih pravnika, ekonomista i stručnjaka za međunarodne odnose. Njihov posao bio bi da sarađuju, nadgledaju ugovore i upravljaju investicionim sporovima, te koordinišu pravnu odbranu kada se za njom ukaže potreba.

Stručnjaci ističu da se mora povesti računa o osiguravanju od potencijalnih tužbi kroz analitičan i stručan pristup ugovorima, hitno uspostaviti digitalni registar ugovora i međunarodnih obaveza dostupan javnosti i relevantnim institucijama i ojačati obuka za rukovodioce, ministre, načelnike, direktore i njihove pravne timove o investicionim sporovima i procedurama. Uspostaviti jasan lanac odgovornosti ukoliko dođe do gubitka ovakvih sporova.

Teret na pravobranilaštvu

Ekonomista Admir Čavalić kaže da se uzroci arbitražnih sporova kriju u neodgovarajućem djelovanju organa entiteta i kantona, a da je najveća odgovornost na pravobranilaštvima koja bi trebala biti „operisana od politike“, ali to obično nisu. Naprotiv.

Milionske štete smo pretrpjeli zbog njihovog zelenog svjetla. Nama je potreban jači kontrolni mehanizam u pravobranilaštvima koji bi zaustavio sklapanje štetnog ugovora, prije poteza političara. Ako se to već desilo i mehanizmi ga ne zaustave, sljedeći korak bi bio precizno definisanje ko snosi trošak, odnosno štetu da bi se izbjegla prebacivanja odgovornosti“, kaže Čavalić.

Kaže da bi sljedeći korak bio da Pravobranilaštvo BiH obavještava javnost redovno o svim koracima koji se odnose na aktuelne arbitražne postupke, da se ratosilja uticaja politike i da se malo više kapacitira u smislu advokatskih timova i kadrova sa kvalitetnim međunarodnim iskustvom, kako bi se minimalizovali gubici.

Kao posljednji korak, trebalo bi da se uključi i odgovornost pravosudnih organa, prije svega Tužilaštva BiH da pregleda od glave do repa i utvrdi odgovornost. Kod nas odgovornosti gotovo da i nema zbog proteka vremena i isticanja mandata. Stvorile su se poluge demokratije koje se koriste da se izbjegne odgovornost za štetu“, kaže Čavalić.

Gušenje u arbitražnom blatu

Aktuelni slučaj “Viaduct” koji je Republiku Srpsku koštao 120 miliona KM, kap je u moru šta može da joj se desi ako izgubi spor sa Elektrogospodarstvom Slovenije vrijedan 695 miliona evra, odnosno 1,3 milijardi maraka. Ovaj spor se vodi pred ICSID-om u Vašingtonu i vezan je za ulaganja u RiTE Ugljevik. Arbitraža je privremeno odgođena, a rok ističe danas, 31. jula 2025. godine.

Bivši pravobranilac BiH, Mlađan Mandić govori da BiH trpi strašne posljedice zbog pogrešno dodijeljenih uloga koje je skupo koštaju. Tvrdi da je neophodno da se ugovori i postupci pregledaju i prepuste stručnjacima kojih ne manjka, a da se iz procesa uklone pokvareni političari i njihova želja da se se “ugrade” u isplaćene milione.

Arbitraže bi trebalo da vode pravnici koji se razumiju u pravo, a ne političari koji su nas do njih doveli. BiH bi trebala da oformi kvalitetan tim pravnika da rade na ovim predmetima lišeni politike. Radio sam sa svojim pomoćnicima na dvije arbitraže i dobili smo ih, ali samo zato što tu nisu bili umiješani političari. Sa”Viaductom” smo mogli da uradimo poravnanje, ali su političari potrčali da se “ugrade”. Nema ko me nije zvao. Kada sam ih odbio, onda su me uklonili i vidite šta su napravili“, tvrdi Mandić.

Kaže da se niko ne bavi suštinom sporova. Umjesto toga, državu su doveli u škripac, pa se onda raspričali o tome gdje je otvoren račun.

Nije bitno gdje se nalazi račun na koji se novac uplaćuje, jedino što je bitno je da smo mi izgubili spor. Sad su pred nama sporovi sa Mittalom, sa Tuzlom, a oni i dalje komentarišu. Svima je jasno – ako dolaze od opozicije, tu su zbog nekih jeftinih poena, a ako su od nosilaca vlasti, tu se radi o par miliona koje žele“, tvrdi Mandić.

Arbitraže od kojih boli glava

Pred nama su, dakle, arbitraže Indijca Pramoda Mittala i drugih vrijedan 400 miliona dolara u vezi navodne štete u koksari “GIKIL” Lukavac. Pramod je brat Lakšmija Mittala koji je bio jedan od vlasnika “ArcelorMittala” u BiH, nedavno prodatog biznismenu Gordanu Pavloviću.

Postupak se vodi pred ad hoc arbitražnim tribunalom. Prema izvještaju Pravobranilaštva BiH sastavljenog prije dva mjeseca na zahtjev Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, svi troškovi padaju na teret BiH, jer Vlada FBiH i Tuzlanskog kantona nisu pristali da ih snose.

“Kermas energija” iz Zagreba, većinski vlasnik firme “Eol Prvi” iz Nevesinja najavila je arbitražu protiv BiH vrijednu 102 miliona evra zbog raskida koncesionog ugovora s Vladom Republike Srpske 2019. godine. U februaru 2024. godine ova firma je uputila Savjetu ministara BiH i Vladi RS opomenu pred pokretanje arbitražnog postupka. Navodno, arbitraža nije pokrenuta jer još nije pronađen fond koji je zainteresovan za ovaj predmet, a Vlada RS već je rekla da je za mirno rješenje.

Nad glavnom RS je i “Hrvatska elektroprivreda” (HET) sa zahtjevom od 100 miliona evra za odštetu zbog neuspjele isporuke električne energije u Termoelektrani Gacko. Formalno, arbitraža još nije pokrenuta i u toku su pregovori o mirnom rješenju.

Planirane arbitraže?

Ekonomista Igor Gavran kaže da je jedna od mogućnosti koje su dovele do ovako nesretnog niza arbitraža ta da povjerujemo u naivnost i nesposobnosti domaćih vlasti da ignorišu i ne poznaju međunarodne propise, pa olako prihvataju investicione ugovore.

U tim ugovorima su kompanije investitora zaštićene preko svake mjere, dok su naši nosioci vlasti valjda nesvjesni da će ih bilo šta što urade mimo toga odvesti na arbitražu.

Toga sigurno ima, ali mi se čini puno izglednije da su pojedine arbitraže planirane i da se u većini slučajeva radi tako da se svjesno pravi ugovor koji će se prekršiti tako da izgleda kao nemar. Znamo da predstavnici vlasti neće odgovarati, pa mi izgleda da postoji dogovor i podjela sredstva iz poraza u arbitraži. Najekstremniji primjer koji smo vidjeli je ovaj kod “Viaducta”, koji je potpuno fiktivna firma i nebulozni pravni subjekt koji će dobiti pare. Oni očigledno nikada nisu imali namjeru da investiraju niti su išta izgubili u iznosu koji im je dosuđen, što je potpuno neopravdano, ali tako nam je“, kaže Gavran.

Gavran govori da se šteta mogla ublažiti da je postupak sa naše strane vođen na pravi način, a kako nisu iste stranke potpisivale ugovor i kasnije vodile postupak, opravdano je pitanje zašto je na entitetskom nivou vođena arbitraža tako nekompetentno, umjesto da je to vodilo Pravobranilaštvo BiH.

Smatra da je nužno da se u okviru pravobranilaštava formiraju ekspertski timovi koji će pregledati sve ugovore, filtrirati ih jer je manja šteta da se sve pregleda nego da se rizikuje novi spor.

Kaže da je u slučaju Elektrogospodarstva Slovenije razlika ta što nije fiktivna firma, nego ozbiljno preduzeće, zbog čega želi da vjeruje da će sa njima doći do dogovora.

Ipak, tragedija je što niko ne odgovara za ove arbitraže. Ko će da plati dugove to se zna, ali niko ne odgovara ni za loše ugovore, ni izgubljene arbitraže, znamo samo da milioni odlaze iz BiH. Ne bi me iznenadilo da bilo koja kompanija u BiH u stranom vlasništvu, realizovanih ili nerealizovanih investicija nešto pokrene u nadi da se okoristi. Sjetimo se samo velikog biznismena Rašida Serdarova i njegovog kriminala u Ugljeviku. Ovaj nije uradio ništa, a dobro će da se naplati“, rekao je Gavran.

Viši istraživač i saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH Damjan Ožegović kaže da je arbitraža sa Elektrogospodarstvom ogroman kamen oko vrata, jer su zahtjevi za odštetu deset puta viši od “Viaducta”.

Baš zato je potrebno da se kreira strategija kojom bi u budućnosti izbjegli ovakve situacije, ali i napravi pregled stanja javnih dobara na raspolaganju i načine i uslove kako ih i kada davati na raspolaganje. Neplansko davanje dobara na korištenje, koncesije i slično, put je u nove arbitaže.

Najveći problem je kod nas taj što nema nikakve odgovornosti prema javnim resursima niti kazne za one koji su potpisivali štetne ugovore ili nisu vodili postupke kako treba. Ako sada budemo morali da platimo preko milijardu maraka, posljedice će biti daleko teže nego sa “Viaduktom”. Hoće li i tada biti nikom ništa? Građani to plaćaju u svakom slučaju, ali i dalje, jedan od ključnih faktora koji nam je potreban jeste da se osudi i pozove na odgovornost, da se pokaže u svim budućim djelima da se takvo postupanje neće tolerisati. To i zakon tako kaže. Da smo do sada imali nekoliko takvih slučajeva, ne bi nam ovolike arbitraže visile nad glavom“, smatra Ožegović.

Interesantno je da u BiH ne postoji digitalna evidencija i transparentnost svih investicionih ugovora i arbitražnih obaveza, pa često različiti nivoi vlasti u BiH nemaju informaciju o tome koji su ugovori potpisani i pod kojim uslovima.

The post Analiza: Šta treba sistemski uraditi da se spriječi gubljenje arbitraža? appeared first on Capital.ba - Informacija je capital.

Koja je vaša reakcija?

like

dislike

love

funny

angry

sad

wow