U stijeni, bez smrada i sa stilom – priča o Henriksdalu

Ako ste mislili da su najuzbudljivije stvari u Stokholmu stari grad, muzeji i IKEA, moram vas razočarati (ili oduševiti) – pravo čudo nalazi se ispod zemlje u vidu jednog od najspektakularnijih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda na svijetu.

Nakon što je grad počeo ubrzano da se širi u drugoj polovini devetnaestog veka, kvalitet vode jezera Melaren, koje snabdijeva gradski vodovod, bio je ozbiljno ugrožen. Stanovnici Stokholma ubrzo su shvatili da im je potrebno ozbiljno rješenje za prečišćavanje otpadnih voda koje će zaštititi zdravlje ljudi i tada je na scenu stupio Henriksdal.

Ovo inženjersko remek-djelo izgrađeno je još tridesetih godina prošlog veka direktno u steni. Cela stvar sa Henriksdalom nije samo u tome što je pod zemljom – već u tome na koji način je koncipirano. Umesto da šire fabriku po dragocenoj površini Stokholma, pametni Šveđani su rekli: „Hajdemo mi to na više spratova… ali nadole!” Tako je postrojenje raspoređeno u nekoliko nivoa unutar stijene – kao neka podzemna torta za tretman otpadnih voda.

I znate šta je još genijalno? Pošto su bazeni doslovno „eksplodirani” iz stene (da, minirali su ih), mogli su da ih naprave mnogo dubljima nego što bi to bilo moguće iznad zemlje. A najbolji dio? Umjesto skupih betonskih zidova – koriste golu stijenu! Priroda kao građevinski materijal. Ekološki prihvatljivo i poprilično ekonomično jer se ispostavilo se da je tada bilo jeftinije kopati kroz stijenu nego graditi iznad zemlje.

Da stvar bude još zanimljivija – fabrika je toliko neupadljiva da bukvalno možete da živite iznad nje i da nemate pojma šta se dešava ispod vaših nogu. Nema neprijatnih mirisa, sve je zatvoreno, tiho i čisto, a čak su šezdesetih izgradili čitavo naselje Henriksdalsringen na vrhu postrojenja.

Kako je Stokholm rastao, tako je i Henriksdal morao da se širi. Kapacitet se udvostručavao, bazeni su se produbljivali, a devedesetih su riješili da rezervoare dodatno prodube – sa pet na 12 metara.

Danas Henriksdal, zajedno sa susednim postrojenjem Sickla, opslužuje čak 800.000 ljudi. I to nije kraj – u toku je ogromna ekspanzija u okviru projekta „Stokholm budući tretman otpadnih voda” (ili kako ga ja volim zvati – Mission: Cleanpossible). Plan je da se sve unaprijedi kako bi mogli da opsluže čak 1,6 miliona duša i da se izbace iz upotrebe stariji objekti, poput onog u Brommi.

Da bi to uspjeli, grade se novi podzemni tuneli – pravi kanalizacioni autoputevi. Najimpresivniji među njima je tunel Bromma – čak 14 kilometara dugačak, miniran ispod grada, ispod jezera i kroz stijene, sve do postrojenja Sickla. A ono što je posebno važno jeste da su tuneli osmišljeni da traju najmanje 100 godina.

Na kraju, moram da priznam – ovo nije samo inženjerski podvig, već idealan prikaz ljudske ingenioznosti koja omogućava najefikasniji, najtiši i najčistiji tretman otpadnih voda.

Zato, sledeći put kad budete u Stokholmu i šetate po naselju Henriksdalsringen, setite se – ispod vas se nalazi čitav svijet koji neumorno radi, dan i noć, da sve što se ulije u slivnik bude tretirano na najbolji način.

I to, prijatelji moji, zovem magijom urbanog života.

Milena Maglovski

Članak U stijeni, bez smrada i sa stilom – priča o Henriksdalu se pojavljuje prvo na Energetski Portal.