Piramida dokaza: kako gradimo znanje u nauci

Zamislite da pravimo tortu znanja – bazu moramo postaviti čvrsto, a što idemo više, torta postaje složenija, ali i ukusnija! Tako i u nauci gradimo dokaze: od najjednostavnijih i manje pouzdanih do vrhunskih koji se smatraju zlatnim standardom. Predstavljamo vam “piramidu dokaza,” koja nam pomaže razumjeti šta znači kada čujemo: Nauka govori.

1. Mišljenja stručnjaka (expert opinion)

Na dnu piramide su mišljenja stručnjaka. Zamislite to kao razgovor s kulinarskim majstorom koji tvrdi da je dodavanje soli u kolač dobra ideja jer “on tako radi”. Iako cijenimo iskustvo, sama mišljenja nisu čvrst dokaz. Stručnjaci mogu pogriješiti!

Mišljenje jednoj gedinog strušnjaka nije dovoljno. Kao što jedna lasta ne čini proljeće, tako jedan stručnjak ne čini nauku. U nauci je važnije naučni konsenzus, slaganje većeg dijela naučne zajednice oko nečega te dokazi visoke kvalitete, poput meta-studija, nego mišljenje jednog stručnjaka. Već postoje slučajevi doktora nauka i ljekara koji su protiv vakcina ili šire dezinformacije kao što su Branimir Nestorović, John Clauser, Luc Montagnier ili Bruce Lipton.

2. In vitro studije, in silico studije i studije na životinjama

Ove studije su izuzetno važne u nauci, ali često ne pokazuju pravo stanje stvari na ljudima. Ograničene su i možda podaci koji vrijede u ovim studijama, ne vrijede kada se primijene na ljudima. In silico su zapravo kompjuterske simulacije, in vitro su studije na kulturama ćelija, a studije na životinjama možda nekad ne odražavaju u potpunosti i najbolje ljudsku fiziologiju i patologiju. Ove ne znači da ove studije nisu vrijedne i ne mogu dati dobre rezultate – neke vrlo važne stvari su istraživane i otkrivene na životinjama, kompjuterski modeli postaju bolji, a kulture ćelija mogu dati vrlo bitne zaključke, koji su osnova za dalja istraživanja – recimo o genotoksičnosti neke tvari. No, ako neka tvar ubija ćelije raka u kulturi, to ne znači da će biti dobra i za liječenje raka kod ljudi. Recimo, alkohol će ubiti ćelije raka u kulturi, ali to ne znači da se pacijenti s rakom trebaju liječiti alkoholom.

3. Studije slučaja i serije slučajeva

Ovo su priče pojedinaca ili grupa, poput dnevnika jednog kuhara koji je eksperimentirao s različitim vrstama brašna. Zanimljivo, ali ne može biti pravilo za sve – ljudi, situacije i brašna su različiti! Studije slučaja mogu biti značajne kada se radi o rijetkim fenomenima, recimo rijetkim bolestima jer je inače jako teško naći primjere. No kod šire rasprostranjenih događaja, jedan primjer nije dobar. Također, slučajevi rijetkih nuspojava lijeka i vakcina nisu pravilo, nego rijedak fenomen, ali se nekad koriste u cilju zastrašivanja, iako je milion drugih osoba prošlo dobro i nisu imale tu rijetku nuspojavu. Ovo zovemo i apel na emocije, konkretno na strah.

4. Opservacijske studije

Ovde se posmatra priroda – istraživači recimo prate navike kuhara širom svijeta kako bi vidjeli kakvo brašno koriste. Zanimljivo i korisno, ali povezivanje nije uvijek dokazivanje uzroka. Da li svi uspješni kolači koriste isto brašno ili je u pitanju još neki tajni sastojak? Opservacijske studije mogu dati mnogo podataka, naročito ako se provode dugi niz godina – recimo o učestalosti nekog fenomena, ali ne mogu utvrditi uzročno-posljedične veze i treba se čuvati takvih zaključaka kada se tumače ove studije.

5. Kohortne i slučajno kontrolisane studije (case-control)

Ovo je nivo gdje se stvar počinje ozbiljnije testirati. Na primjer, pravimo dvije grupe kolača – u jednoj koristimo novo brašno, a u drugoj staro. Zatim pratimo kako se kolači ponašaju.

6. Randomizirane kontrolisane studije (RCT)

Ah, zlatni standard! Zamislite kuhare koji nasumično dobijaju sastojke i ne znaju šta koriste. Ovakvi eksperimenti pomažu da se izbace predrasude i osigura objektivnost. RCT su kao laboratorijski testovi za kolače.

7. Sistemski pregledi i meta-analize te preporuke bazirane na dokazima

Na vrhu piramide nalaze se sistemski pregledi i meta-analize. Oni su šlag na torti – analiziraju sve prethodne studije i prave sveobuhvatni zaključak. Ako su svi dokazi dosljedni, možemo reći: “Ovo je najbolji način da napravimo savršen kolač!” Na osnovu tih sveukupnih dokaza koji su dostupni u nekom trenutku, prave se i preporuke bazirane na dokazima.

Zašto je piramida bitna?

Piramida dokaza nas uči da ne prihvatamo sve informacije jednako. Naredni put kad neko kaže: “Naučnik X je rekao…” – pitajte, gdje je taj dokaz u piramidi?

Problemi sa piramidom dokaza

Piramida dokaza je jedan od ajčešćih prikaza toga kako su različite izjave i studije različito vrijedne u nauci. Međutim, može se stvoriti i zavuna, jer se piramida može i drugačije tumačiti, ukoliko nema objašnjenja. Mnogo ljudi s pravom doživljavaju da je najbitnije i njjače ono što se nalazi na dnu piramide, kao osnova. Izgled piramide dokaza i stepen povjerenja u dokaze u ovom prikazu i nije baš intuitivan. Možda  bi bilo bolje prikazati značaj i vjerodostojnost materijala putem grafikona, u kojem najnižu brojčanu vrijednost ima izjava jednog eksperta. Ili stubac, u kojem se na vrhu nalaze meta studije. Ili torta?

Uz malo naučne metode, svi možemo biti pametniji konzumenti informacija, naročito informacija o zdravlju. Koliko puta je objavljeno u medijima da je neka terapija, neki ekstrakt pokazao da ubija ćelije raka – ali na kulturama ćelija. Ovakve objave daju lažnu nadu pacijentima i mogu ih uputiti na pogrešne alternativne prakse.