Očevi i sinovi: prosjaci i šibicari – slučaj Errol Musk u BiH

Errol Musk, otac notornog Elona Muska je posjetio BiH u julu 2025. Errol Musk je posjetio BiH i želi otvoriti nešto što je nazvao „institut za proučavanje gravitacije i putovanja kroz prostor vrijeme”. Prije toga je u junu bio u Moskvi i gostovao u jednoj ruskog ultradesničarskoj TV koju drži pristaša monarhizma Konstantin Malofeev.

Citiram: „Posljednjih nekoliko godina radimo na pokretanju instituta za proučavanje gravitacije i putovanja kroz prostor-vrijeme. Kasnije smo dodali još dvije stvari – fuziju i dugovječnost – jer su ljudi počeli predlagati upravo to, naročito dugovječnost, jer je za to dostupno mnogo sredstava. Dakle, željeli smo pokrenuti privatni institut za proučavanje, posebno, po mom mišljenju, gravitacije – kako koristiti gravitaciju za naše potrebe“, naveo je Musk.

N1 je je imao tekst o problematičnoj i kontroverznoj prošlosti ovog čovjeka, njegovim brakovima, povezanošću sa rudnicima smaragda, odnosu sa sinom Elonom, činjenicom da je ubio troje ljudi u samoodbrani, doduše, koji su naouružani prelazili preko njegovog posjeda.

I dobro je imati neki kritički osvrt prema ovom čovjeku i događaju, ali bojim se da je promašen cijeli fudbal.

Na marginama posjete BiH i razgovora u Privrednoj komori FBiH je ostalo daleko sjećanje na nacistički pozdrav Elona Muska i ulogu koju je odigrao u urušavanju demokratije i pomoći zemljama u razvoju.

Naime, niko se nije osvrnuo za dvije stvari – karakteristikom malih i siromašnih nacija da porobljivače i eksploatatore dočekuju sa zagrljajem i prijaznošću te o kakvom se zapravo pseudonaučnom institutu, najvjerovatnije radi.

Prve stvari prvo: mali narodi, siromašni ljudi, kada im dolaze ili idu kod onih bogatijih ljudi imaju tendenciju da nose poklon, da odvajaju od svojih usta i da onome ko već ima dovoljno i previše, daju još nešto. Ovdje poklon nije naravno fizički, ali čitav događaj podsjeća nekako na kolaboracionizam, na Vichyjev režim na uvlačenje. Dakle, sin Errola Muska, svesrdno pomogne uništavanju USAIDA koji je toliko uložio u BiH i region, i naravno, MAGA režim ispljune sinčeka kada izvrši potreban zadatak, ali to je neka druga priča i naši zvaničnici se opet bez imalo stida i ponosa ulizuju takvim ljudima i mole da budu eksploatisani. Prosto priželjkuju da budu eksploatisani u nasilnoj vezi gdje se resursi otimaju, a eksploatisanom daju mrvice. Ovo je primjer potpunog nedostatka kičme i ulizivanja samo zato što je neko moćan i pruža iluziju da će investirati. Nema kičme na kojoj stoji glava koja će reći da nam takve investicije nisu potrebne ili se raspitati i tome da li je takav neki institut samo paravan, šarena laža. Prosto volimo lizati tuđe fekalije. I imamo kolektivni stockhholmski sindrom.

Mora se spomenuti i to da ovi ljudi imaju dvije opsesije – pravljenje potomstva, eugeniku i dugovječnost. Opsjednutost dugovječnošću ultrabogatih i moćnih je praktično na nivou zlikovaca iz filmova i bajki – poput Zle kraljice iz Snjeguljice. Stvar je u tome da toliko arogantno smatraju kako su njihovi geni bez mane, savršeni da zaslužuju fontanu mladosti i dug život- pogledajte seriju Altered Carbon te pročitajte i pogledajte Asimovljevu Fondaciju. Oni bi željeli živjeti vječno, biti u košuljicama svojih klonova, klonirati se.

Tema dugovječnosti često ne nosi samo naučna nego i ideološka i etička opterećenja, naročito kada se poveže s elitizmom, biopolitikom i eugenikom. Već decenijama, najbogatiji i najmoćniji ljudi svijeta ulažu u istraživanja dugovječnosti — i to ne iz humanističkih pobuda, nego iz lične želje da žive duže ili „pobijede smrt“.

Jeff Bezos investirao je u Altos Labs, privatni biotehnološki institut koji istražuje reprogramiranje ćelija kako bi se usporilo starenje.

Peter Thiel, osnivač PayPala, potom i osnivač evil corporation Palantir, poznat je po interesovanju za transfuziju krvi mladih osoba (takozvani „vampirski” pristupi), i izjavio je da „se može reći kako je smrt prirodna, ali je isto tako prirodno poraziti je”.

Larry Page i Sergey Brin (osnivači Googlea) osnovali su kompaniju Calico koja se bavi „rješavanjem problema smrti”.

Ovi primjeri pokazuju da su istraživanja dugovječnosti elitizirana i da je glavni motiv individualno preživljavanje moćnih, a ne javno zdravstvo.

Nacistička ideologija je opsesivno vjerovala u „biološko poboljšanje čovjeka”, što je uključivalo: eugeničke prakse: sterilizaciju „nepoželjnih”, prisilnu eutanaziju, eksperimente na zatvorenicima, u ideju „nadčovjeka” (Übermensch): fizički, genetički i duhovno superiornog pojedinca koji će dominirati društvom.

Produženje života — za odabrane — može se posmatrati kao moderni nastavak istog mentalnog sklopa, gdje se tehnologija koristi ne da pomogne svima, nego da produži moć i dominaciju nekolicine. Aparthejdovski vrlo.

Tako je Errol dočekan u najmanju ruku s počastima, kao spasilac, kao nada… što on nije. On je samo još jedan, kao mu i sin, con man, prevarant visokog kalibra.

Zamislite vi naučni institut koji se u isto vrijeme bavi gravitacijom, putovanjem kroz prostor vrijeme, fuzijom i dugovječnošću. To bi u najmanju ruku morao biti CERN, samo što je CERN ozbiljna institucija. Ove seoske varalice pokušavaju da se šamaraju terminima koje naši političari i ini ne znaju, a zvuče pametno. Nauka gravitacije je toliko ozbiljna (ne zaboravimo da iza nje stoji i Einsteinova Opšta teorija relativnosti), da bi iza ovakvih istraživanja morala stajati neka jaka naučna institucija, univerzitet, a ne neki privatni institut. Gravitacija je dovoljna sama po sebi i široka da nema tu mnogo prostora i da se bavi i fuzijom a kamoli pseudonaučnom fikcijom putovanja kroz prostor i vrijeme i dugovječnošću. Za nekoga ko se bavi naukom staviti sve ovo kao neke imaginarne zadatke jednog naučnog instituta zvuči neozbiljno.

Zatim ovdje nije nikakva riječ o institutu – pravom naučnom – nego o privatnoj kompaniji sinovljevih i očevih deluzija – baš kao i Neuralink, te niz drugih sinovljevih kompanija poput Boring Company.

Ovi ljudi nisu ni inženjeri ni naučnici – oni su enterpreneurs, odnosno poduzetnici. I to ne bilo kakvi nego venture capitalism poduzetnici, odnosno ulagači u visokorizični kapital. Upravo to su AI, startupovi i kriptovalute. I sve su to prenapuhani baloni. Koji u svakom trenutku, bar dio njih, mogu pući kao što je bilo onomad sa dotcom bubble.

Kako ovi ljudi funkcionišu? Prosto oni nemaju neki plan za investicije, kao što bi mi, sirotinja, u strahu da izgubimo i ono malo što imamo. Oni stavljaju svoje uloge malo ovdje, malo ondje, pa šta upali. Na jednom ulogu će izgubiti, a na drugom višestruko zaraditi i investicija će mu donijeti dobit toliku da pokrije onaj drugi gubitak. Ili će bankrotirati, ali to tim ljudima ne znači puno – naći će nekoga da uloži u njih i da se dignu i kada su na rubu. Oni su ovisnici, kockari, hazarderi. I to je taj motiv – sreća prati hrabre. Njima to diže adrenalin.

Izjava Errola Muska o institutu zvuči kao mješavina vizionarstva, naučne polupismenosti i marketinške manipulacije.

„Putovanje kroz prostor-vrijeme” je naučna spekulacija, trenutno potpuno neostvarivo. U ozbiljnoj fizici to se razmatra u kontekstu crvotočina i teorijskih modela koji nisu potvrđeni eksperimentom niti su tehnološki dohvatljivi.

Formulacije poput „koristiti gravitaciju za naše potrebe” nemaju nikakav konkretan naučni sadržaj — ne zna se šta to tačno znači (šta tačno „koristiti”? Za energiju? Za transport? Manipulaciju prostorom?). Dakle, ovdje imamo naučne termine iskorištene bez jasnog značenja, što je često znak pseudonauke ili manipulacije.

Izjava implicira da se teme biraju jer je lako doći do sredstava, a ne zbog stvarnog istraživačkog potencijala. To je indikator prevarantskog modela (tzv. science-washing).

Ova izjava kombinuje:

• naučne izraze bez sadržaja,

• popularne teme (dugovječnost, fuzija),

• buzzword pristup („institut”, „prostor-vrijeme”, „privatno istraživanje”),

• komercijalnu motivaciju (novac vodi temu, a ne znanje).

U najboljem slučaju, to je neozbiljno i zabludno. U najgorem — investiciona prevara ili pseudonaučni PR.

Ako se ovakve izjave ne prate konkretnim naučnim radovima, publikacijama, ili stvarnim eksperimentima, onda je vrlo vjerovatno riječ o science fiction marketingu s ciljem da se privuče kapital ili pažnja, a ne stvarno naučno napredovanje.

Na ovakve stvari padaju autoritativne vođe raznih režima (lisenkoizam), naivčine, političari ogrezli u korupciji, a željni lake i brze zarade, polupismeni ljudi na položajima, naučno nepismeni ljudi na položajima. Njima ovakve posjete imponuju jer im se čini da im neko ukazuje pažnju, da su bitni. Laska im. I to je sve što im je važno. Take the money and run.

Errol Musk je došao samo s jednim zadatkom – da ispipa koliko smo levati, ima li prođu. A cijela misija se sažima oko eksploatacije i degradacije cijele jedne zemlje jer ako bi se gradio institut, oni bi tražili od BiH da uloži kapital u to, pod obećanjem da će se zemlji višestruko vratiti investicija. Da, to je ono što ovi con majstori rade – iscrpljuju resurse i javni budžet za svoje mahinacije. Kada jednom sve propadne i ostane da zjapi, samo kažu kako je to rizik koji je vlada prihvatila potpisivanjem ugovora. Svaka igra, svaka dobija. To je geslo svakog šibicara koji vas navuče da pogađate ispod koje kutije se nalazi kuglica od aluminijumske folije. Ovi ljudi nisu ništa drugo nego najobičniji šibicari, grifteri s parfemom i skupim satovima.

Ovi ljudi procjenjuju glad, naivnost, količinu narcisoidnosti, arogancije i nepismenosti žrtve. I BiH je odlična meta.

Napomena: Venture kapitalisti bar ulažu – to je visokorizični tip ulaganja, sa visokim povratom, ako uspije, pa šta ispadnu, negdje zarade negdje ne. No, ovdje nije obećano ulaganje – ovdje se prije radilo o mamvu da se izbvuku sredstva iz budžeta jedne zemlje, eksploatacija.

The post Očevi i sinovi: prosjaci i šibicari – slučaj Errol Musk u BiH appeared first on Nauka govori.