Luda naučna istraživanja… ili imaju smisla?

Jeste li znali da znanstvenici daju kokain nekakvim japanskim kokošima i prate kako to utječe na njihov seksualni život? Ako s pola oka pratite što se upravo događa u SAD-u, mogli ste naletjeti na tu informaciju. Konzervativni političari su se razmilili po medijima i sustavno ponavljaju kako se novac poreznih obveznika troši na nepotrebne, pa i ovako sulude pizdarije. Kod ovih koka na koki to bi se valjda zvalo – kloakarije.

Ok, transparentnost istraživanja i na što se troši javni novac su važni…

Još 2011. godine američki konzervativni senatori su u potrazi za uštedama pronašli cijeli niz potpuno sumanutih istraživanja financiranih od njihove Nacionalne zaklade za znanost. Dakle, javnim novcem. Nakon objave rezultata, mediji su krenuli zahtijevati od znanstvenika da obrazlože svoja istraživanja. I nema tu ništa loše samo po sebi – da su mediji zainteresirani za istraživanja, i da javnost dobiva informaciju o tome na što se troši njihov novac. Dapače.

A bilo je tako vrijednih pokušaja toga i prije. Možda se sjećate Sarah Palin, guvernerice Aljaske, koja je 2009. godine proučavala znanstvena istraživanja i utvrdila kako se apsurdno velika hrpa love troši na istraživanje – muha. Ne nekih velikih, dosadnih muha, kako da nam prestanu dosađivati, nego nekakve male bezvezne mušice. Voćne mušice. I svi su prenosili tu hrabru borkinju u njezinom križarskom ratu. Narodska Ivana Orleanska.

Prvi problem je da su mediji postali zainteresirani tek kad bi izbivali skandali. I sve te znanstvenike nisu zvali znanstveni novinari, da kroz suvislu priču opišu stvaran značaj tih njihovih istraživanja, pa da javnost bude bolje informirana, nego istraživački, da ih ulove u laži i svima razotkriju kako ti likovi s velikim plaćama parazitiraju na malom čovjeku. Poslani od urednika s tim zadatkom.

Mi s njom dijelimo oko 60 posto kodirajućeg genoma pa su mnoga za nas važna istraživanja, poput uloge kromosoma u nasljeđivanju, broja i vrsta mutacija nakon izlaganja ionizirajućem zračenju, razumijevanje toga kako geni kontroliraju razvoj embrija, kako radi sustav osjeta mirisa napravljena na voćnim mušicama.

Zašto sam odabrao baš ova, koja ajde zvuče fora, ali ne zvuče baš nešto epohalno? Zato što su za točno ta istraživanja do 2009. dodijeljene Nobelove nagrade. Dobilo ih je sedam ljudi. Poslije te njene izjave, još je četvero ljudi dobilo Nobela za istraživanja na voćnim mušicama. (Koga zanima, o urođenom imunitetu, i o molekularnim mehanizmima cirkadijalnog ritma – da, istražujemo spavanje na muhama, a nisu ce-ce muhe.)

Fakat je Palin Ivana Orleanska. Luda k’o puška.

Dobro, ona je malo čudno, to smo znali svi mi koji smo ikad čuli ijednu njezinu izjavu. Ali oni senatori ne mogu svi biti ludi, i u onom izvještaju su stvarno naveli neka… blesava istraživanja.

Škampi na traci

Projekt škampa na traci za trčanje je dobio hrpu para. To je istina. I taj pojam je ostao u američkoj pop i političkoj kulturi kao fraza kojom se opisuje besmisleno istraživanje koje troši gomilu novca. Skupo i glupo. Netko je to ranije kod nas nazvao intelektualna masturbacija. Samo… samo što je dio tog projekta u kojem su se mjerilo koliko brzo škamp može trčati koštao – 1000 dolara. Projekt je bio za istraživanje zagađenja. I jedna od hipoteza koje su provjeravali u projektu bilo je da će zagađenje utjecati na fizičke sposobnosti škampa pa bi se po tome moglo prilično jeftino detektirati promatrajući njihovo ponašanje. Fora, jelda? I baš onako pametna ideja.

Veličine penisa (znamo da ste još tu zbog toga