Adi Pandžić: 3D printanje je budućnost, ali BiH još spava

Kad čujete za 3D printanje, možda pomislite na igračke i hobističke projekte, ali za Adija Pandžića, to je moćan alat koji mijenja industriju i medicinu. Ovaj docent Mašinskog fakulteta u Sarajevu i doktor tehničkih nauka jedan je od pionira 3D tehnologija u BiH. Njegovi projekti pomažu kompanijama da ubrzaju proizvodnju, a ljekarima da preciznije liječe pacijente. Od modela lobanje za hirurške pripreme do proteza za žene oboljele od raka dojke – ono što on i njegov tim rade, spašava i poboljšava živote. No, i pored ovih inovacija, država još uvijek ne vidi puni potencijal 3D printanja.

Nauka govori: Jedno od polja u kojem ste dali navjeći, najvidljiviji doprinos svakako je 3D printanje i po tome ste već prepoznati. Kako je došlo do toga da se zainteresirate za ovu oblast i krenete u tom pravcu?

Adi Pandžić: Ja sam još od osnovne škole bio mnogo znatiželjan i uvijek volio da „eksperimentišem“, kreiram i pravim razne stvari. Pa čak kad se vratim i dok sam bio dijete za vrijeme i poslije rata, kada nismo imali igračke stalno smo sami sebi izmišljali, pravili, dizajnirali. Kasnije je to kroz osnovnu i srednju školu sve više se stvara želja za kreiranjem, dizajniranje i stvaranjem nečega sopstvenim rukama, i tim putem sam i stigao na mašinski fakultet u Sarajevu. I kao student 4. i 5. godine sam već radio na ozbiljnijim projektima za razliku od ostalih kolega, i tako sam bio prepoznat od svog profesora Hazima bašića, čiji je kolega Tarik Kadrispahić kupio 3D printer a nisu ga nešto koristili, i pitao je da pokloni na korištenje fakultetu, nekom profesoru itd. U to vrijeme, sad već davne 2014 godine, u mom okruženju niko se nije bavio aditivnim tehnologijama – 3D Printanjem, to je bilo nešto zaista novo i tek u početcima, kod nas na fakultetu također nisu postojali ni predmeti na ovu temu, i prof. Hazim Bašić znajući mene i čime sa bavi, spaja me sa Tarikom i tako je sve krenulo. Bukvalno ljubav na prvi pogled, jer to je bila tehnologija kao kreirana za mene, gdje vrlo brzo mlad čojek svoje ideje može da pretvara u stvarnost. I zaista i ovdje ću iskoristiti priliku da im se zahvalim, jer i oni su jedan od razloga zašto sam sada u ovom svijetu 3D printanja.

Nauka govori: 3D printing je nešto što zaista izazove najveću poažnju na sajmovima STEM i Makera. No to nije samo igra – koje su najznačajnije primjene ove tehnologije?

Adi Pandžić: Pa i danas na prvi kada ljudi spomenu 3D printanje još uvijek je kod nas ta svijest ma igra, igračke, zabava i sl. Ali danas se 3D printanje zaista mnogo mnogo izbiljnije koristi, pa i kod nas sve više kompanija traže usluge 3D printanja ili traže od mene da im uspostavim tu tehnologiju u firmi te obučim njihove ljude, jer vide veliku prednost ove tehnologije pogotovo u brzoj izradi prototipova, ili brzoj izradi pojedinačnih dijelova, koji se teško nabavljaju ili ih uopšte nema na tržištu, i to je zaista ogromna prednost ovih tehnologija. Također, već preko 5 godina sa kolegom Merimom Jusufbegovićem radim u oblasti primjene 3D printanja u medicini, gdje smo zaista postigli ozbiljne rezultate, uradili mnogo korisnih projekata koji imaju direktnu primjenu kod pacijenata ili za edukaciju ljekara. Tu ima i ostale primjene, kakako kroz edukacije npr. kod nas na mašinskom fakultetu u raznim oblastima koristimo 3D printanje, kroz osnovne škole, srednje škole itd itd. Naravno preko 10 godina se aktivno bavim i naukom iz ove oblasti, gdje imam preko 25 objavljenih naučno-istraživačkih radova, i zaista ovo je oblast gdje nam svijet ne „bježi“ puno i sve što radimo radimo u korak sa ostalima.

Nauka govori: Koji su bili najveći tehnički izazovi u procesu 3D štampanja kompleksnih modela poput onih za potrebe medicine?

Adi Pandžić: Kada govorimo o tehničkim zahtijevima njih uvijek ima, ali kako smo i sami fokusirani i u naučnoistraživačkoj oblasti te i sami doprinosimo kroz naša istraživanja da riješimo tehničke zahtijeve. Ono što mi imamo problem, ako mogu reći kao tehnički jeste što država još uvijek neće da se ozbiljno bavi ovim stvarima te da ulaže u opremu, jer najveći tehnički zahtijevi su nam jer nemamo adekvatnu tehničku opremu i onda moramo sami na drugi, obično teži, način da rješavamo te probleme, što je na drugu stranu nekad i dobro jer sami dođemo do drugačijeg rješenja nego što je to neko drugi uradio.

Image courtesy Adi Pandžić

Nauka govori: Nedavno ste objavili kako sa Merimom Jusufbegovićem počinjete raditi na izuzetno važnom i zanimljivom projektu koji može donijeti značajne promjene u medicinskoj praksi – prezicnim kalupima za rekonstrukciju lobanje. Kako nalazite podršku za ovakve projekte? Kolika je pomoć države, i da li uspijevati dobiti strane investiciji ili grantove?

Adi Pandžić: Jeste, ovaj projekat izrade kalupa za kreiranje preciznog modela gdje je cilj izrada dijela lobanje je zaista mnogo koristan pacijentima projekat. Ono što Merim voli reći, ne izmišljamo mi tu točak, več samo koristimo ove tehnologije da još poboljšamo uslugu i olakšamo i doktorima a i podignemo kvalitet usluge pacijentima, uvijek gledamo pogotovo kad je riječ o medicini, da maksimalno koristimo pacijentima, ili da olakšamo treninge našim doktorima i budućim doktorima (studentima medicine) kako bi bili bolji i uspješniji. Kad je riječ o podršci to je zaista jako mala podrška države, većinu projekata koje radimo su ili sa privatnim kompanijama jer oni to prepoznaju i ulažu u svoje osoblje i za svoje potrebe, kao što je jedan mnogo zanimljiv projekat sa ASA bolnicom, gdje smo kreirali printani model temporalne kosti za edukaciju hirurga. Ali država bi trebala zaista da vidi potencijal u ovome što radimo, također nismo mi jedini koji rade u oblasti 3D printanja u medicini, imamo mi tu još kolega, i to je ono što mi tražimo da se uloži u opremu, u ljude, da napravimo još veći tim, da napravimo centar koji će raditi na ovim istraživanjima i da nastavimo pratiti i da budemo konkurentni i u svijetu. Ali iskreno, većinu projekata u medicini sami isfinansiramo, pogotovo kada je riječ o direktnoj pomoći pacijentima, pa tako je jedan od projekata izrada proteza dojke za žene koje se bore sa rakom dojke, gdje vjerujte izrada jedne proteze košta sigurno 250 KM i više, i mi to besplatno radimo za pacijentice, gledat ćemo da uradimo što više, koliko smo u mogučnosti, a tražili smo i pozivali razne institucije, ministarstva…

Image courtesy Adi Pandžić

Nauka govori: Koliki je potencijal 3D štampe u medicini, posebno u BiH, i koje su sledeće inovacije na kojima radite?

Adi Pandžić: Potencijal 3D štampe u medicini je veliki, zaista veliki, kao što sam i rekao ranije, ovo je velika prilika za nas jer ono što radimo to rade i najveće svjetske organizacije, nisu puno ispred nas, čak smo neke projekte i medju prvima ako ne i prvi uradili, objavili naučnoistraživačke radove koje sad oni citiraju itd. Neki od sljedećih projekata je izrada kalupa za kreiranje dijelova lobanje koje fale pacijentima, nastavak izrade proteza dojke za žene koje se bore sa karcinomom dojke, trening model za krikotirotomiju napravljen 3D štampanjem, izrada 3D printanog laringoskopa itd itd.

Nauka govori: Koji je najkompleksiniji model na kojem ste radili?

Adi Pandžić: Zaista najkompleksniji model, kada je riječ o 3D printanju u medicini je zaisgurno izrada antropomorfnog dijagnostičkog fantoma za kompjuteriziranu tomografiju, 3D printana dječija lobanja, za smanjenje zračenja kod djece, projekat koji smo uradili kroz Merimov doktorat, a koji je rezultirao smanjenjem zračenja djece tokom snimanja na CT-u preko 40%.

Nauka govori: Kada biste morali pičovati nekom od bosanskih političara ideju za projekt, šta biste rekli – kako je 3D printing made in Bosnia bitan za razvoj države i privlačenje investicija te pozicioniranje na regionalnoj pa i evropskoj i globalnoj sceni?

Adi Pandžić: Zaista ne znam kojem bi političaru mogli ovo objasniti, i da li postoji političar, ministar i sl. sa kojim se ozbiljno može pričati na ovu i sl. teme. Svi su puni usta inovacija, startupa, podrške mladima itd itd., a li nikakvog državnog cilja ni kroz te projekte, startupe, podrške, školstvo, nemamo kao država strateške ciljeve. ☹Jer kroz dosadašnje iskustvo, oni ili ne kontaju realnost ili ne žele ne zanima ih ništa od ovih i sličnih priča, ali kada uradimo projekat eto ih da se poslikaju i snime.

Nauka govori: Postoji još jedna zanimljiva stvar koju radite – dajete savjete i promišljanja studentima i srednjoškolcima vezano za razvoj njihove karijere na svom profilu na Instagramu i LinkedIn. Kakvi su odaziv i interakcija i komentari na ovo?

Adi Pandžić: Pa moj osnovni posao je rad na fakultetu, rad sa mladima, sa studentima, gdje pokušavam koliko je do mene da im prenesem ono što znam, da ih posavjetujem, podržim i sl. Tako sam i pored rada na fakultetu, kroz youtube, facebook, linkedin itd., zadnjih par godina pokušavam da kroz razne serijale, kratke klipove i sl. da ih motivišem, pomognem, podučim i sl. Npr. na svom youtube kanalu radim aktivno na besplatnoj obuci 3D Dizajniranja u Solidworks-u, gdje im pokušavam olakšati da nauče jedan od osnovnih alata danas za inžinjere, dizajnere i maker-e, jer to je ono što zaista znam da radim ali evo i na ovaj način im pokušavam dati besplatno svoje znanje, te kroz interakciju sa njima da im pomognem jer ovo je danas jedan od najtraženijih softwera za inžinjere, gdje mogu sebi naći posao, pokrenuti svoje startupe itd. Također, pokušavam kroz serijale i kratke klipove dati savjete za studente, pogotovo one koji tek upišu fakultet itd itd.

The post Adi Pandžić: 3D printanje je budućnost, ali BiH još spava appeared first on Nauka govori.