Labradori i ljudi dijele genske varijante za pretilost
Labradori i retriveri su prekrasni psi, ali imaju jedan problem – mogu postati pretili. Naučnici već neko vrijeme istražuju zašto ove rase pasa imaju posebnu sklonost debljanju, naročito u poznijim godinama te kakve to veze ima sa ljudima. Apetit ovih rasa pasa potaknut je aktivnošću određene varijante gena. Istraživači su u nedavnom istraživanju, objavljenom u […] The post Labradori i ljudi dijele genske varijante za pretilost appeared first on Nauka govori.

Labradori i retriveri su prekrasni psi, ali imaju jedan problem – mogu postati pretili. Naučnici već neko vrijeme istražuju zašto ove rase pasa imaju posebnu sklonost debljanju, naročito u poznijim godinama te kakve to veze ima sa ljudima.
Apetit ovih rasa pasa potaknut je aktivnošću određene varijante gena. Istraživači su u nedavnom istraživanju, objavljenom u Science, u martu 2025, ispitali genome 241 labradora retrivera i otkrili da su za svaku kopiju određene varijante gena, nazvane DENND1B, psi imali oko 7% više tjelesne masti. Tim je otkrio da je ista varijanta gena također povezana s većom tjelesnom masom kod ljudi, što bi moglo djelomično objasniti zašto su neki ljudi predisponirani za debljanje.
Ljudi također nose gen DENND1B, a naučnici su otkrili da je ovaj gen također povezan s pretilošću kod ljudi. DENND1B izravno utječe na moždani put odgovoran za regulaciju energetske ravnoteže i apetita u tijelu, koji se naziva put leptin-melanokortin. Do sada ovaj gen nije bio osumnjičen za pretilost kod pasa i ljudi, iako se se znalo da sklonost pretilosti ovih rasa ima veze sa genetičkom kontrolom leptina, proteinskog hormona koji je važan u izazivanju osjećaja gladi, sitosti i u metabolizmu.
Dodatna četiri gena povezana s pretilošću pasa mapirana su izravno na ljudske gene, ali čini se da oni imaju manji učinak na pretilost od DENND1B. Prije nekog vremena otkrivene su još neke varijante koje upravo labradore i retrivere čine sklonijim ovom zdravstvenom problemu.
Naučnici su prethodno otkrili da mutacija u genu nazvanom POMC (proopiomelanokortin) predisponira pse za pretilost. To je genetička varijanta koja se nalazi kod otprilike četvrtine labradora retrivera i dvije trećine retrivera s ravnom, kratkom dlakom, s tim da je učinak nešto veći kod prvih.
Pretilosti su sklone i još neke rase pasa, poput bernskih planinskih pasa, ali i manje, poput buldoga i mopsova.
Trenutna epidemija pretilosti kod ljudi odražava se na epidemiju pretilosti kod pasa. Oko 40-60% pasa kućnih ljubimaca ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo, što može dovesti do niza zdravstvenih problema.
Psi su dobar model za proučavanje ljudske pretilosti: oni razvijaju pretilost pod sličnim utjecajima okoline kao i ljudi, a budući da psi unutar bilo koje pasmine imaju visok stupanj genetičke sličnosti, njihovi geni mogu se lakše povezati s bolešću. Također, ova istraživanja mogu pružiti i detaljniju sliku u uzroku pretilosti kod ljudi.
Reference:
- Natalie J. Wallis et al., Canine genome-wide association study identifies DENND1B as an obesity gene in dogs and humans.Science387,eads2145(2025).DOI:10.1126/science.ads214
- Marie T. Dittmann et al.Low resting metabolic rate and increased hunger due to β-MSH and β-endorphin deletion in a canine model.Sci. Adv.10,eadj3823(2024).DOI:10.1126/sciadv.adj382
The post Labradori i ljudi dijele genske varijante za pretilost appeared first on Nauka govori.
Koja je vaša reakcija?






