ChatGPT vs empatija: koliko smo psihopate?

Nedavno sam bila u situaciji u kojoj sam uočila kako i odrasli ljudi, ne samo mladi, nepravilno koriste ChatGPT. I ne samo to – situacija je pokazala kako ljudi nemaju ono jedino što ih razlikuje od vještačke inteligencije – istinsku, dubinsku empatiju. Pokušaću objasniti situaciju, a da ne ulazim previše u njenu delikatnost. Dakle, situacija je uključivala provjeru procedura, načina kontakta Centra za socijalnu skrb u Hrvatskoj, radi starije osobe koja je sama i bolesna. Obratili smo se poznaniku, jedinoj osobi koju sam u tom trenutku znala i imala kontakt u mjestu od interesa.

Bit komunikacije je bilo doznati da li iko u tom mjestu može posjetiti osobu, naći neke kontakte, koji je to Centar za socijalnu skrb nadležan, jer se osoba o kojoj je riječ ne javlja na telefon.

Odgovor koji sam dobila na svoje molbe bio je potpuno neempatičan “Jelena, mislio sam da si ti pametna žena, pitaj ChatGPT”. Mansplaining je dosegao novu razinu – žene su glupe jer ne konsultiraju ChatGPT u trenutku vrlo osjetljive situacije kada je jedna osoba u ugroženom stanju, potencijalno na rubu.

Kako bih objasnila kako ChatGPT radi, osim što ću preporučiti ovaj tekst Andree Milat iz Novosti, koji jasno kaže kako se ChatGPT i drugi veliki jezički modeli (LLMs) prilagođavaju našim upitima, odnosno “ulizuju nam se”, djeluju kao magično ogledalo i reflektiraju naša pitanja, njihov ton i naše želje, spomeću još nešto – AI halucinacije.

Dakle, AI modeli su samo onoliko dobri koliko su hrane imali, koliko su imali dobre setove podataka (princip GIGO – garbage in – garbage out). Recimo, znaće vam objasniti šta je CRISPR, ali ako ih pitate o čemu se radi u romanu Prophet Song od Petera Lyncha, kako nije treniran na tim podacima, model će vam ekstrapolirati bilo šta na osnovu riječi “prophet” i “song”. Postoje trenuci kada model kaže kako nema dovoljno podataka za neko pitanje, ali se češće dešavaju situacije da izmisli nešto samo da bi proizveo kakav-takav odgovor.

E sad, zamislite da li je realno da je neko trenirao ChatGPT sa podacima o pravnom sistemu socijalne skrbi u Hrvatskoj? Ako ChatGPT i proizvede nešto na tu temu, to su opšta mjesta, realno neupotrebljive informacije.

Pa ipak, jedna fakultetski obrazovana osoba mene je posavjetovala da uradim to. Dakle, ljudi doživljavaju ove modele kao pretraživače interneta – što oni nisu, ili kao neku stvarnu svijest. Kao online ghost prijatelja i savjetnika. Čak postoje tvrdnje da se neki bolje ispričaju sa modelom nego sa stvarnim osobama, ali to više govori o padu obrazovanja, komunikacijskih vještina i empatije kod živih ljudi nego o tome da je model dobar u razgovoru.

Ljudi kao da nisu svjesni ograničenja ovih modela. I kao da nisu svjesni vlastitih prednosti – razumijevanja finesa kulturološko-socijalnog konteksta i empatije.

ChatGPT i drugi alati su dobri kada vi već imate tekst koji treba presložiti. Odličan je kada treba izvući srž informacija u već postojećem tekstu koji mu date – pa onda vi na osnovu toga odlučite da li je vrijedno pročitati cijeli tekst. Odličan je kada od jednog teksta trebate napraviti ppt prezentaciju ili teze za uvod, lead za tekst. Ili za poslovne mailove – date mu formu i input šta želite da piše u mailu/molbi/zahtjevu. Može poslužiti za formiranje ponude usluge – ali ako imate vi svoju cijenu formiranu.

Nije uopšte loš za kreiranje ilustracija, kakva je ova na naslovnici ovog teksta. Iskreno ja bih više voljela da mi umjetnici i dizajneri ručno kreiraju a fotografi fotografiraju, ali nemam resurse za to.

Ne možete mu zadati da ono formira cijene usluga jer ne poznaje šta je to jeftino, skupo, koliko neka usluga vrijedi. Ljudi već prave planove treninga pomoću Chata ili raspored predavanja – međutim, chat zapravo ne može procijenti koliko vam je vremena potrebno da objasnite neku temu, niti ima znanje školovanog instruktora da vam napravi plan vježbi koji je realan i koji će pogađati vaš problem. A ponajmanje da vam u toku treninga kaže da ispravite držanje ili da neku vježbu pogrešno radite i objasni kako je raditi.

Neki uspoređuju svoja mišljenja sa onim što kaže ChatGPT ili Gemini, Claude, Perplexity, vjerujući u to da su ovi modeli ipak nahranjeni tačnim informacijama a ne dizinformacijama. Koriste modele kao neki autocorrect svog mišljenja. To nije nužno loše. Ali big tech mogu u svakom trenutku promijeniti vrstu hrane i pristranost svojih modela, jer je riječ o deregulisanim biznisima.

Previše oslanjanja na modele umjetne inteligencije, premalo razumijevanja kako su to tek stohastički papagaji koji rečenice formiraju prema vjerovatnosti da će one biti smislene i grade zapravo puzzle tekst od komada koje slažu.

Cijeli ovaj slučaj naglašava da ima ljudi koji ne posjeduju osnovnu empatiju, nisu u mogućnosti razumjeti patnju i probleme drugih ljudi, bešćutni su, hinje i šupci. A umjetna inteligencija samo amplificira taj problem. Sada imate hiljade kurseva kako koristiti alate umjetne inteligencije. Stalno se reklamiraju. Imamo niz bešćutnih koučeva, motivacionih govornika koji jačaju individualizam, egoizam i samoosjećaj posebnosti, ljudi koji u podkastima i javnim nastupima lažu, iznose neistine, pretvaraju se da su ono što nisu, a praktično niti jedan trening jačanja empatije. Imamo previše narcisoidnih ličnosti, neliječenih trauma, skrivenih makjavelista, psihopata, Dunning-Krugerovaca, lažno skromnih, ljudi bez ekspertize, bez strateške mogućnosti samoprocjene, ljudi bez ogledala, bez mehanizma autokorektiva ili društvenog korektiva. ali ljudi koji su glasni i utjecajni.

Naše nevježbanje i neprakticiranje empatije, kritičkog mišljenja, istinske skromnosti i analize već nam sada dolazi glave. A preludij je za opštu katastrofu čovječanstva. Ili kako pjevaju The Black Eyed Peas – “Where is the love“.

Napomena: naslovna ilustracija je kreirana pomoću Chat GPT, Cijeli tekst kolumne je originalno autorsko mišljenje

The post ChatGPT vs empatija: koliko smo psihopate? appeared first on Nauka govori.