Biznis i etika: Bolje plakati u Rolls Royceu ili biti sretan na biciklu?

Pišu: Miloš Stevanović i Božana Simić

Poznata izreka italijanske članice porodice Gucci Patrizije Ređani (Patrizia Reggiani) glasi: “Radije bih plakala u Rolls-Royceu nego bila sretna na biciklu.” Ovom provokativnom izjavom postavila je vječito pitanje što je u životu i poslovnom uspjehu važnije – materijalno bogatstvo ili lično zadovoljstvo. Ređani, nekadašnja supruga nasljednika modnog carstva Gucci, uživala je u raskošnom životu i otvoreno je smatrala da luksuz vrijedi svake žrtve. Ironično, upravo je ta opsesija bogatstvom doprinijela tome da je kasnije osuđena zbog organiziranja ubistva svog bivšeg muža . Ova dramatična priča naglašava etičku dilemu: da li je zaista bolje “plakati u Rolls Royceu” – postići finansijski uspjeh po svaku cijenu – ili je istinska sreća važnija od spoljašnjeg sjaja? U nastavku ćemo istražiti kako ta filozofija utiče na savremeni pogled na poslovne odluke, stil života i poimanje uspjeha, uz osvrt na kontekst luksuza, materijalnih vrijednosti i etičkih implikacija u poslovnom svijetu.

Luksuz kao mjerilo uspjeha u poslovnom svijetu

Luksuzni automobili, jahte, vile i druge statusne “igračke” često se vide kao mjerilo poslovnog uspjeha. U poslovnoj kulturi nerijetko vlada uvjerenje da veličina bankovnog računa i prestižni simboli poput Rolls-Roycea znače da je neko uspio. Patrizijina izjava samo je ekstreman primjer tog stava – ideje da je bolje imati materijalno bogatstvo čak i ako čovjek nije srećan. Sličan sentiment pojavio se i u drugim kulturama; na primjer  takmičarka na kineskom TV showu stekla je slavu izjavivši da bi “radije plakala u BMW-u nego se smijala na biciklu”, što je izazvalo burnu raspravu o materijalizmu među publikom. Zaista, privlačnost luksuza počiva na uvjerenju da novac rješava mnoge probleme i donosi komfor. Kako cinično primjećuje jedan komentator, ljudi često vjeruju da su “najbolje stvari u životu besplatne” samo dok ne uvide da se stvari – poput privatnih aviona, jahti, skupocjenog nakita ili buteljki šampanjca – mogu kupiti isključivo novcem . Drugim riječima, materijalne stvari pružaju određeno zadovoljstvo i društveni status koji se u poslovnom krugu tumači kao uspjeh.

Međutim, ovakvo posmatranje uspjeha ima i tamnu stranu. Kada kompanije ili pojedinci postave luksuz i profit iznad svega, etika može doći u drugi plan. U istoriji biznisa poznati su primjeri gdje je potjera za profitom po svaku cijenu urušila etičke principe – često s katastrofalnim posljedicama. U takvim slučajevima spoljašnji sjaj može sakrivati moralno problematičnu pozadinu. Patrizija Ređani je, recimo, spolja vodila “predivan život” pun luksuza, od penthausa na Manhattanu do vozača i skupocjenih putovanja , ali je iznutra gajila toliku ogorčenost da se odlučila na kriminalni čin. Time je pokazala kako opsesija bogatstvom može erodirati lične vrijednosti. Ovakve priče bude pitanja: da li je blistava slika uspjeha vrijedna ako dolazi uz visoku etičku cijenu? I koliko daleko su ljudi spremni ići da bi sjedili u “kožnim sjedištima Rolls Roycea” umjesto na biciklističkom sjedalu?

Izgled uspjeha naspram stvarnog zadovoljstva

Postoji jasna razlika između izgleda uspjeha i stvarnog zadovoljstva. Spoljašnji pokazatelji – skupa vozila, luksuzni uredi, titule i pozicije – mogu stvoriti sliku uspješnog života. No, unutrašnje ispunjenje, sreća i mir savjesti često ne prate nužno tu spoljašnju sliku. Psihološka istraživanja o vezi između novca i sreće potvrđuju da, nakon određene tačke, više novca ne znači i više sreće. Ranija studija sugerisala je da se emocionalna dobrobit ljudi poboljšava do nivoa prihoda od oko 75.000 dolara godišnje, nakon čega dodatni prihodi imaju sve manji uticaj . Novija istraživanja pak pokazuju da sreća nastavlja rasti s prihodom kod većine ljudi čak i iznad tog iznosa – ali sa jednom važnom iznimkom. Otprilike 15% ljudi spada u grupu “bogatih, ali nesretnih” kojima dodatni novac ne popravlja zadovoljstvo nakon određene tačke (npr. iznad ~$100.000 godišnje) . Razlog je jednostavan: neke životne teškoće i “mizerije” ne može izliječiti ni sav novac svijeta. Kako su autori jedne studije slikovito primijetili, “ako ste bogati i nesretni, više novca neće pomoći” – patite li od slomljenog srca, teške bolesti ili depresije, luksuzan automobil neće izbrisati suze.

Umjesto toga, istinska sreća crpi se iz nematerijalnih izvora: kvalitetnih odnosa, dobrog zdravlja, osjećaja svrhe, ličnih vrijednosti i uravnoteženog života. Ljubav, prijateljstvo, porodica, dobar moralni kompas, humor i suosjećanje – sve su to, kako neki kažu, “gradivni elementi sreće” koji novcem ne mogu da se kupe . Osoba može imati milijarde na računu i sjediti u najluksuznijem automobilu, a ipak se osjećati prazno. Nasuprot tome, neko ko živi skromnije – možda “na biciklu” umjesto u Rolls Royceu – može iskusiti veće zadovoljstvo ako živi u skladu sa sobom i okružen je pozitivnim odnosima. U poslovnom kontekstu, ovo znači da uspjeh ne treba mjeriti samo profitom ili luksuzom, nego i time koliko smo zadovoljni poslom koji radimo, kakav utjecaj ostavljamo na druge i društvo, te kakvu smo ravnotežu postigli između karijere i privatnog života. Dugoročno gledano, unutrašnji osjećaj ostvarenosti i etičnosti pokazuje se vrednijim od bilo kakve prolazne vanjske blještavosti.

Izazovi balansiranja profita i etike

Savremene kompanije često se nalaze pred izazovom: kako postići poslovni rast i profit, a istovremeno zadržati etičke standarde? Balansiranje profita i etike nije uvijek jednostavno. Pritisak tržišta, konkurencije i očekivanja ulagača može navesti menadžere da posegnu za prečicama koje narušavaju moralne principe. S druge strane, javnost i potrošači danas sve više cijene društveno odgovorno poslovanje – pa loše etičke odluke mogu rezultirati gubitkom reputacije i povjerenja, što dugoročno šteti i samom profitu.

Primjeri iz prakse ilustriraju ove krajnosti:

Kršenje etike radi profita – “Dieselgate”: Poznat slučaj je skandal proizvođača automobila Volkswagen 2015. godine, kada je otkriveno da je kompanija varala na ekološkim testovima emisije gasova radi bolje prodaje. Kratkoročno, takva obmana trebala je povećati profit i tržišni udio, ali dugoročno je izazvala katastrofu po ugled firme. Volkswagen je samo u Sjedinjenim Državama morao platiti oko 25 milijardi dolara kazni i odšteta zbog tog etičkog posrnuća , uz neprocjenjivu štetu svom brendu širom svijeta. Ovaj slučaj pokazuje kako ignoriranje etike zarad profita može dovesti do suza – i to ne onih u Rolls Royceu, nego suza zbog sudskih presuda i gubitka povjerenja javnosti.

Stavljanje etike ispred profita – primjer plate zaposlenima: Suprotan primjer dolazi iz finansijskog sektora SAD, gdje je mladi direktor Dan Price donio neuobičajenu odluku. On je smanjio vlastitu platu i postavio minimalnu godišnju plaću za sve radnike svoje firme Gravity Payments na 70.000 dolara. Ovaj potez značio je kratkoročno odricanje od dijela profita, ali je donio brojne benefite: zaposlenici su bili zadovoljniji i lojalniji, a kompanija je dobila globalnu pohvalu kao pionir etičnog biznisa . Javnost je taj potez pozdravila kao dokaz da je moguće voditi uspješan biznis i istovremeno brinuti o dobrobiti ljudi koji za taj biznis rade.

Ova dva primjera odražavaju suštinu izazova: prvi nas uči da zanemarivanje moralnih načela radi kratkoročnog dobitka može rezultirati dugoročnom katastrofom, a drugi da etičko postupanje može biti investicija koja se višestruko isplati kroz lojalnost, motivaciju i dobar imidž kompanije. Naravno, većina realnih situacija nije crno-bijela. Kompanije svakodnevno važu između odluka koje povećavaju profit i onih koje su bolje za zaposlene, kupce ili zajednicu. Ključna je spoznaja da profit i etika ne moraju biti u sukobu. Naprotiv, u savremenom poslovanju se sve više pokazuje da dugoročno održiv uspjeh leži upravo u spoju ta dva aspekta.

Mnoga velika preduzeća danas integrišu koncept društvene odgovornosti i održivosti u svoje strategije. Pojmovi CSR (Corporate Social Responsibility) i ESG (Environment, Social, Governance) postali su sastavni dio korporativnog rječnika. Kompanije shvataju da ugled izgrađen na poštovanju zakona, brizi za okoliš i doprinosu zajednici donosi konkurentsku prednost. Potrošači i partneri nagrađuju odgovorne firme vjernošću, dok sankcionišu one koje zaobiđu etiku. Čak i vodeći luksuzni brendovi poput Guccija i Burberryja uvode ambiciozne strategije održivosti , nastojeći pokazati da se i u svijetu mode i luksuza može odgovoriti na etičke izazove poput ekologije i fer uslova rada. Ukratko, sve je jasnije da “poslovna etika” više nije oksimoron, već nužan uslov za dugoročan uspjeh.

Standard Prva: spoj etike i luksuza u praksi

Posebno zanimljiv primjer balansa između luksuznog brenda i etičkog pristupa u poslovanju dolazi iz Bosne i Hercegovine. Standard Prva d.o.o. je korporacija sa sjedištem u Bijeljini koja obuhvata širok portfolio djelatnosti – od advokature i pravnih usluga, preko računovodstva i poreskog savjetovanja, pa do ulaganja, nekretnina i softverskih rješenja. Osnivač i vlasnik grupacije, advokat Miloš Stevanović, kreirao je brend koji želi parirati svjetskim standardima prestiza i luksuza, ali ukorijenjen na domaćem terenu. U filozofiji kompanije eksplicitno se navodi ambicija da se “na Balkanu stvori globalni holding koji je istovremeno vizionarski i luksuzan” . Standard Prva gradi imidž visokog profila – njihove podružnice se šire i ka međunarodnim destinacijama, a usluge su usmjerene klijentima koji traže vrhunsku kvalitetu i povjerenje. Međutim, ono što Standard Prvu izdvaja jeste naglasak koji stavljaju na etiku i društvenu odgovornost unutar tog luksuznog okvira.

Misija i vizija Standard Prve naglašavaju dugoročni održivi rast uz poštovanje pravila i zajednice. Kako ističu, cilj je pružiti najbolju uslugu klijentima i stvoriti novu vrijednost ne samo za vlasnike, već i za lokalnu zajednicu u kojoj djeluju . Za ovu kompaniju, zaposleni nisu puko sredstvo do profita, već “najbitnija karika rasta i razvoja” – što sugeriše da se briga o ljudima unutar organizacije smatra jednako važnom kao i finansijski pokazatelji. Menadžment tima javno se opisuje kao grupa “časnih i poštenih ljudi” posvećenih radu, koji striktno poštuju sve zakonske regulative i najviše međunarodne standarde poslovanja . Ovakav ton “odozgo” postavlja temelje etičke kulture unutar grupacije.

Standard Prva svoju posvećenost etici pretače i u konkretne prakse. Uveli su interne politike usklađene sa ESG standardima (zaštita okoline, društvena odgovornost i korporativno upravljanje). To znači da su sve članice grupacije krenule smanjivati upotrebu papira i digitalizovati procese, provoditi revizije o upravljanju otpadom, te ulagati napore da smanje negativan uticaj na okoliš . Istovremeno, kompanija se aktivno uključuje u podršku društvenoj zajednici – finansijski pomaže lokalne inicijative i nastoji svoje okruženje činiti održivijim i zdravijim . Zanimljivo je da su implementaciju ovih ESG ciljeva povjerili mladom članu tima koji ima oštećenje sluha, Milošu Pantiću . Umjesto da ga ograniči, Standard Prva je njegov hendikep pretvorila u inspirativnu priču o inkluziji: Pantić uspješno vodi digitalizaciju i procese održivosti u firmi, dok kompanija pokazuje da različitosti cijeni i podržava. Pored toga, Standard Prva stipendira studente i pomaže osobama sa posebnim potrebama, želeći poslati poruku da svi vrijedni ljudi zaslužuju jednaku šansu u zajednici .

Recepcija korporacije Standard Prva odiše elegancijom i modernošću, reflektujući imidž prestiža koji kompanija gradi. Enterijer poslovnih prostora uređen je tako da ostavi snažan prvi utisak na klijente – od prostranog prijemnog lobija do dizajnerskih detalja koji komuniciraju luksuz. Ovakav ambijent šalje poruku o uspjehu i samopouzdanju brenda. Ipak, iza sjajnog mramornog pulta i logotipa koji asocira na ekskluzivu, Standard Prva nastoji utkati i “dušu” brenda, držeći se svojih etičkih načela. Klijenti u takvom okruženju mogu osjetiti i dozu povjerenja, znajući da kompanija teži visokom standardu ne samo u usluzi nego i u profesionalnoj etici.

Umjetnički mural u prostorijama Standard Prve simbolizira spoj biznisa i kulture kojim se ova korporacija ponosi. Kroz estetski odabir – poput fresko-stil slika i umjetnina koje krase zidove – kompanija naglašava da luksuz vidi u širem smislu: ne samo kao materijalno bogatstvo, već i kao bogatstvo duha, umjetnosti i naslijeđa. Ovo je u skladu sa djelovanjem Fondacije Branislava i Vesne Stevanović, koju je porodica Stevanović osnovala upravo radi promocije kulture, obrazovanja i humanosti. Misija Fondacije je “podsticanje životnog stila u skladu sa etikom i civilizacijskim normama” . Ona pruža stipendije najboljim učenicima i studentima, ali i pomaže onima kojima je to najpotrebnije, spajajući tradiciju i savremeno društvo kroz kulturne programe i humanitarne aktivnosti. Takvi projekti potvrđuju da Standard Prva svoj luksuzni identitet ne gradi samo na finansijskoj snazi, nego i na vrijednostima humanosti i znanja .

Primjer Standard Prve pokazuje da je moguće pomiriti prestiž i principe. Njihov slogan mogao bi se sažeti kao “vizija bez straha, brend sa dušom, kapital sa krilima” – što implicira odvažnost u poslovnim poduhvatima, ali uz očuvanje integriteta i davanje kapitalu pozitivnu svrhu . Dok glamurozna strana biznisa (luksuzni uredi, visoki profiti, globalne ambicije) osigurava vidljivost i konkurentnost, etička strana (briga o zajednici, zaposlenima, kulturi i okolini) osigurava održivost i poštovanje. Standard Prva se time svrstava među savremene kompanije koje dokazuju da “biti bolji” u biznisu ne znači samo biti veći ili bogatiji, nego i odgovorniji.

Zaključak

Da li je na kraju bolje plakati u Rolls Royceu ili biti sretan na biciklu? Ova metaforična dilema navodi nas da preispitamo vlastite vrijednosti u poslovnom i životnom kontekstu. Jedni će reći da novac i luksuz olakšavaju život – i istina je da finansijska sigurnost rješava mnoge brige. No, jednako tako je istina da sreća i ispunjenost ne dolaze automatski s bogatstvom. Ideal kome moderna poslovna etika teži jeste scenario u kojem ova dilema postaje lažna: zašto ne bismo težili tome da budemo i uspješni i sretni istovremeno? U praksi, to znači graditi karijere i kompanije koje ostvaruju profit, ali ne nauštrb naših principa ili tuđe dobrobiti.

Naši primjeri su pokazali dvije strane medalje. S jedne strane, sljepo juranje za luksuzom može dovesti do moralnih posrnuća i lične tragedije – suze u skupocjenom automobilu ipak su i dalje suze. S druge strane, odabir etičkog puta može značiti nešto sporiji put do vrha, ali taj put ostavlja čist obraz i donosi zadovoljstvo koje se ne može kupiti. U današnjem svijetu sve je jasnije da održiv biznis počiva na tome da se uspjeh mjeri i kvalitetom utjecaja na ljude i društvo, a ne samo bilansnim računom. Kompanije koje to shvate uspijevaju izgraditi lojalnost i brend koji traje.

Na kraju, prava poslovna maksima mogla bi glasiti: najbolje je uopće ne plakati. Bilo da se vozimo u Rolls Royceu ili na biciklu, suze neće teći ako smo postigli ravnotežu – ako radimo ono što volimo, živimo u skladu s vrijednostima i dijelimo uspjeh s drugima. Biznis i etika ne moraju biti na suprotnim stranama; naprotiv, njihovo sjedinjavanje donosi vrstu uspjeha koja ispunjava i ostavlja trajan trag. Upravo takav uspjeh znači biti i bogat i sretan – možda ne euforično nasmijan na biciklu, ali niti uplakan u luksuznoj limuzini, već ostvaren i miran, u bilo kojim okolnostima.

The post Biznis i etika: Bolje plakati u Rolls Royceu ili biti sretan na biciklu? appeared first on Capital.ba - Informacija je capital.