Argumentum Ad hominem: kako logička greška postaje sredstvo za podsticanje negativnih emocija

‘Ta će on da objasni, vid’ mu glave – ovaj poznati „argument ad čaršija” je zapravo argumentum ad hominem i predstavlja vid logičke pogreške, ali ujedno i sredstva manipulacije – kako u online, tako i u offline svijetu. To je napad na ličnost – recimo na neku osobinu osobe ili na izgled i služi kao sredstvo diskreditacije i ponižavanja oponenta. Latinski izraz argumentum ad hominem možda zvuči sofisticirano, i „prepametno” ali u stvarnosti označava jednu od najčešćih grešaka koje srećemo u svakodnevnim raspravama. Kada ne znate kako osporiti argument, šta je lakše nego napasti osobu koja ga iznosi? Baš to je suština ad hominema. Inače ovaj napad i manipulacija češći su nego što biste mogli zaključiti s obzirom na njegov latinski naziv.

Ova vrsta napada nije nova; postoji koliko i sama rasprava. I svi smo mu skloni, jako mu se teško oduprijeti.

No, internet, s neograničenim prostorom za anonimnost i brze replike, dao je ad hominemu snagu ozbiljno jakog i opasnog oružja. On nije samo greška u logici – postao je sredstvo za diskreditaciju, odvraćanje pažnje i podsticanje negativnih emocija.

Šta je zapravo ad hominem?

Zamislite ovo: Ivan predlaže povećanje poreza za bogate kako bi se smanjila nejednakost. Umjesto da se bavi ekonomskim aspektima prijedloga, Petar odgovara: „Ko si ti da pričaš o porezima? Pa ti si nezaposlen!”. Umjesto da ospori Ivanov argument, Petar napada Ivana lično. To je klasičan primjer ad hominem napada.

Ali ova greška ima i druge oblike, vrlo suptilne oblike kojima smo skloni. Na primjer, kada se osoba proglasi nepouzdanom na osnovu prošlih grešaka („Neću slušati Mariju, svi znamo da stalno laže”), ili kada se ukazuje na licemjerje govornika („Kažeš da pušenje šteti, ali ti pušiš!”). U svim ovim slučajevima, suština argumenta ostaje netaknuta dok se pažnja usmjerava na ličnost.

Zašto je ad hominem toliko moćan? Zašto tako često nasjedamo na njega?

Ad hominem djeluje jer cilja na emocije, a ne na razum. Ljudi su skloni formirati mišljenje o nečijim argumentima na osnovu njihovog ranijeg ponašanja (posebno ako se može okarakterisati kao pogrešno), grešaka ili nečijih tvrdnji ili percepcije o toj osobi, njihovog karaktera, a ne na osnovu same logike. Ovo se naziva halo efekt – kada percepcija jedne osobine (npr. negativnog karaktera) utiče na percepciju druge (kvalitet argumenta).

Osim toga, ad hominem je lagan. Ne zahtijeva nikakvu analizu, istraživanje ili poznavanje teme. Zato je omiljen alat u populističkim kampanjama, online raspravama i, nažalost, čak i u političkim debatama. Ljudi ga koriste kada nemaju činjenice na svojoj strani, ali žele pridobiti publiku jer se ovim argumentom ismijava protivnik.

Ad hominem i žene: poseban teret

Žene su posebno česta meta ad hominem napada. Ovi napadi često uključuju rodne stereotipe i seksizam: „Previše si emotivna da bi o ovome govorila“ ili „Naravno da tako misli, feministkinja je.“ „Da nisi u PMS-u?” Ovakvi komentari ne samo da diskredituju osobu, već i perpetuiraju predrasude, smanjujući prostor za ozbiljne rasprave.

Na primjer, kada političarka iznese prijedlog, protivnici često skreću pažnju na njen izgled ili privatni život, umjesto na samu ideju. Ovakvi napadi djeluju ne samo destruktivno na metu, već i obeshrabruju druge žene da se uključe u javni prostor.

Kako prepoznati ad hominem?

Jednostavno pravilo glasi: da li napad ima veze s argumentom? Ako nema, vjerovatno se radi o ad hominemu. Evo kako ga razlikovati od sličnih pojava:

• Uvreda: Može biti direktna („Glup si“, „Ko si ti da pričaš o dječijim vakcinama, kada sam/sama nemaš djecu”, „Plavuša si”), ali ne pokušava diskreditovati argument.
• Kleveta: Podrazumijeva iznošenje neistinitih tvrdnji kako bi se oštetila reputacija.

Kako reagovati na ad hominem?

Ad hominem je izazovan jer cilja na emocije. Ako ste meta, ključno je zadržati smirenost:

1. Vratite fokus na temu: Kada vas neko napadne, odgovorite mirno: „To što sam nezaposlen nema veze s temom. Hajde da razgovaramo o argumentu.” Ili: „To što nemam vlastitu djecu, ne znači da ne znam ponešto o nauci vakcina i autističnom spektru”. Ili: „To što sam plavuša nema veze s temom. imam iskustvo i obrazovanje koji mi omogućavaju da vagam dokaze i razumijem ovaj naučni rad”.
2. Postavite pitanje: Na primjer, „Zašto misliš da moj izgled utiče na validnost mog argumenta?”.
3. Ignorišite napad: Nekada je najbolje ne reagovati. Ali ne uvijek. Birajte svoje bitke. Razmislite o tome da li se napad desio online od strane nepoznate osobe, posebno one koja je pod nekim lažnim imenom ili se radi o izravnom napadu uživo. Da li vas je online ipak napao neko koga poznajete?
4. Možete, ako imate snage i živce na napad odgovoriti i tako da uzvratite napadaču. Recimo „Da, nisam majka, ali sam se školovala da mogu odgovoriti na ova pitanja. I ne želim sa svakim imati djecu” ili „da plava sam jer mi se dopada tako, a Vaša replika ima elemente mizoginije”. Ili „To što sam trenutno nezaposlen ne znači da nemam opštu finansijsku pismenost pa da razumijem razliku između bruto i neto plate i koliko novca ide državi iz poreza i doprinosa”. Naravno, ovdje morate paziti da raspravu brzo vratite na šine, a ne da se vrti oko toga zašto vi niste majka, zašto ste plavuša i slično. To je samo opaska sa ciljem da se javno pokaže kakav je napadač. Ako ne uspijete vratiti raspravu na početni kolosjek, onda ste u opasnosti od slippery slope – klizavog terena, još jedne logičke greške.

Ako svjedočite napadu na druge, možete reagovati i stati u njihovu odbranu:

• „Mislim da Marijin privatni život nije relevantan za ovu raspravu.”
• „Alma je iznijela validan argument, možemo li se fokusirati na to?”

Kako izbjeći vlastiti ad hominem?

Zapravo, niko nije imun na upotrebu ad hominem – vjerovatno nam se svima desio. Ad hominem može biti suptilan i lako se može upotrijebiti bez loše namjere. Da biste ga izbjegli, uvijek se fokusirajte na ideje i argumente, a ne na osobine ili greške sagovornika.

Ad hominem nije samo loša logika; on je prepreka produktivnim raspravama. Prepoznavanjem i odbacivanjem ovakvih napada, svi možemo doprinositi kvalitetnijem javnom diskursu i stvaranju prostora za smislene dijaloge.

Suptilni trolovski ad hominem on line, provokacije i skrinšatovi

Postoji još jedan oblik ad hominema, koje trolovi na internetu, naročito na društvenim mrežama, izazivaju. Radi se o provociranju sugovornika da on/ona više ne može izdržati i reaguje psovkom, uvredom ili čak nekim ableizmom i uvredom trola (recimo „oni retardi”, „morončina”, „budaletina”, „kloc”). To trol iskorištava, tako što prati komentare na društvenim mrežama i ispod javnih objava, na profilima i radi screenshoots, koje poslije koristi kao objave – bilo na za to posebno napravljenim stranicama, ispod komentara, a ne zaboravimo da se takvo što može koristiti i na sudu. Niti jedna objava, niti jedna prepiska zapravo nije privatna i svi mogu uzeti skrinšat (i rade to).

Kako reagovati: potrebno je jako kontrolisati svoje emocije i riječi i niti jedna uvreda ne smije biti u javnosti. Ovo zvuči kao cenzura, ali kada pogledamo takve stranice i rad trolova, vidimo da zapravo trolovi često ne vrijeđaju nego prosto na fin način manipulacijom i pritiscima iznuđuju lošu reakciju sagovornika koju će arhivirati kao dokaz.

Potrebno je da se ne uključujete u bespotrebne i uzaludne rasprave. Sve što imate reći, debunkati objasniti – uradite to kulturno i civilizirano ili na vašim profilima, ili u komentarima, ili u mediju, na blogu, bez nepotrebnih rasprava. Debunk, do not engage (samo debunkaj, ne uključuj se u raspravu).

Mnogi ljudi nasjednu na provokacije i onda ulaze u vrtlog, zečju rupu uvreda, i ismijavanja koje je je dvosmjerno (od trola i prema trolu), ponižavajući sebe. Neki, uvučeni u taj krug i dajući hranu trolovima, postaju žrtve online nasilja (kojem sami dodaju ulje na vatru) i prijetnji te ugrožavaju svoje mentalno zdravlje i sigurnost.

Da li je ovo utišavanje stručnjaka? U neku ruku jeste, ali stručnjaci nisu tu da se uključuju u bespotrebne rasprave nego da daju svoje znanje i objasne nešto. Cilj ovakvog online ponašanja je izluditi inače dobre ljude, da bi im se putem ad hominema diskreditirala ekspertiza i sludio protivnik, kako ne bi objavljivao na društvenim mrežama.

Međutim dok god argumentirano možete nešto napisati, napraviti video i objasniti široj publici (a ne trolu i osobi koja namjerno širi dezinformacije), vi niste utišani. Ne zaboravite da se ne obraćate zlonamjernoj osobi nego vaskolikoj internet publici.

Za one koji žele znati više: istorija ad hominema iz istorije filozofije

Ad hominem argumenti poznati su još od antičkih Grka. Aristotel je u djelu „Sofistička pobijanja“ opisao grešku preusmjeravanja pažnje sa samog argumenta na osobine osobe koja ga iznosi. Smatrao je da se takve rasprave trebaju usmjeriti na samu dvosmislenost ili problem u pitanju, a ne na ličnost govornika. Ovaj pristup nazvao je solutio ad hominem. I to je istinski i pravilan način borbe s ovakvim napadom i argumentima.

Slično su činili i filozofi skeptici poput Seksta Empirika, koji su koristili argument iz obaveze. On se nije bavio ličnim napadima, već je koristio principe protivnika kako bi pokazao nedosljednost njihovih argumenata. Odnosno, tjerao bi protivnika da okusi svoj vlastiti napitak.

Britanski filozof John Locke također je istraživao ovakav pristup, fokusirajući se na to da li argumenti govornika ostaju dosljedni njihovim vlastitim vrijednostima i principima. Iako lični, ovakvi argumenti ne napadaju osobu, već ispituju logiku tvrdnji osobe.

Kreiranje ovog sadržaja podržala je Evropska komisija. Stavovi i vrijednosti izneseni u njemu isključiva su odgovornost autora/ica i ne predstavljaju nužno stavove i vrijednosti Evropske komisije.

Naslovna ilustracija: Nejra Turčinović.

The European Commission’s support for the production of this content does not constitute an endorsement of the contents, which reflect the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

The post Argumentum Ad hominem: kako logička greška postaje sredstvo za podsticanje negativnih emocija appeared first on Nauka govori.