Argument većine (pozivanje na većinu, pozivanje na popularnost): logička greška utemeljena u našoj evoluciji

Argument većine, pozivanje na popularnost ili argumentum ad populum logička je greška u kojoj se tvrdi da je nešto tačno zato što velika grupa ljudi tako vjeruje ili radi. Ideja iza ovoga je da „ako većina vjeruje/radi u nešto, to ne može biti pogrešno.” Druge logičke greške o kojima smo ovdje pričali su argument autoriteta, apel na emocije, strašilo, crvena haringa, Galilejev Gambit, ad hominem…

Zašto je argument većine pogrešan?

Samo zato što većina vjeruje u nešto ne znači da je to tačno. Istorija je puna primjera gdje su većinska mišljenja bila pogrešna — od vjerovanja da Sunce kruži oko Zemlje do uvjerenja da je Zemlja ravna ploča ili da su bolesti uzrokovane zlim duhovima.

Koristi se pozivanjem na uvjerenja, ukuse ili vrijednosti grupe ljudi, navodeći da je određeno mišljenje ili stav ispravan zato što ga ima većina ili čak svi.

Pozivanje na popularnost uobičajeno je u komercijalnom oglašavanju koje prikazuje proizvode kao poželjne jer ih koriste mnogi ljudi ili su povezani s popularnim osjećajima umjesto da se komuniciraju prednosti samih proizvoda.

Naravno, ukoliko neki proizvod, npr. medicinski ima dokaze na osnovu velikog broja datih doza ili primjena lijeka da je efikasan, siguran i da koristi premašuju rizike nuspojava, onda preporuke tog proizvoda nisu pozivanje na popularnost, nego naučni dokazi.

Ova logička pogreška ima korijene u tribalizmu i osjećaju, potrebi da propadamo nekoj zajednici, što je dio naše evolutivne zaostavštine – jer smo u grupi bili zaštićeni. Jako je raširena u konzervativnim i tradicionalnim zajednicama, ali ne samo u njima.

Primjer:

„Svi moji prijatelji vjeruju da je ova dijeta najbolja za zdravlje. Zato ću je i ja slijediti.”

To što većina koristi određenu dijetu ne znači da je ona idealna za sve. Nauka o ishrani je kompleksna i zahtijeva individualizirani pristup.

Postoji jedan oblik pozivanja na popularnost a to je pozivanje na tradiciju (argumentum ad antiquitatem), često prisutan oblik tribalizma u konzervativnim zajednicama. „To je dobro/korisno/ispravno, zato što smo uvijek radili na taj način”.

Pozivanje na tradiciju u suprotnosti je s pozivanjem na novinu (argumentum ad novitatem), gdje se alternativa traži jednostavno na temelju toga što je nova.

Sve ovo ukazuje na to da se ne mogu praviti generalizacije i da je jedina vodilja procjene dovoljno jak nivo dokaza. Ne možemo se pouzdati da je nešto dobro i tačno samo zato što većina vjeruje da jeste, ili zato što se oduvijek radilo tako ili zato što je novo i moderno.

Problemi ove logičke greške

Ovdje ima dosta problema sa pritiskom okoline. Glavni psihološki mehanizam i pokretač je onda osjećaj pripadnosti grupi, tribalizam te konformizam. Ovaj osjećaj i potreba pripadanja grupi je nešto sasvim ljudski, ukorijenjeno je u našoj evoluciji, ali to ne znači da je uvijek dobro i korisno te u svrsi zaštite. Ljudi nisu baš previše dobro opremljeni za život u samoći. Više smo bića koja preživljavaju u čoporima.

Mi imamo tendenciju da se krećemo u grupama ljudi koji dijele iste ili slične vrijednosti i interesovanja, što stvara takozvane eho sobe i onemogućuje da čujemo i druga mišljenja i perspektive.

„Mentalitet krda”, mudrost gomile, receptivnost za socijalne norme su mehanizmi preživljavanja, važni za društvenu saradnju, pojavu recipročnog altruizma, i analize pokazuju kako društveno prihvatanje i nagrade potiču lučenje oksitocina(1), ali mogu biti i obmanjujući.

Nepoćudnost i nespremnost na konformizam nosi rizik društvenog odbacivanja. Konformizam se u medijima često povezuje s kulturom adolescencije i mladih, i jedan je od razloga zašto se mladi upuštaju u rizična ponašanja poput uživanja duhana, alkohola i droge – da bi iskazali pripadnost grupi, ali snažno utječe na ljude svih dobi.

Kako se suprotstaviti?

• Postavite pitanje: „Da li se ovo bazira na dokazima ili samo na popularnosti i tradiciji?”
• Provjerite logiku: „Ako većina ljudi vjeruje u nešto, da li to automatski znači da su u pravu?”
• Potražite nepristrasne studije ili stručne analize.

Argument većine pokazuje da popularnost nije zamjena za istinu.

Reference:

1. Rilling J, Gutman D, Zeh T, Pagnoni G, Berns G, Kilts C. A neural basis for social cooperation. Neuron. 2002 Jul 18;35(2):395-405. doi: 10.1016/s0896-6273(02)00755-9. PMID: 12160756.

Kreiranje ovog sadržaja podržala je Evropska komisija i UG Zašto ne. Stavovi i vrijednosti izneseni u njemu isključiva su odgovornost autora/ica i ne predstavljaju nužno stavove i vrijednosti Evropske komisije.

Naslovna ilustracija: Nejra Turčinović.

The European Commission’s support for the production of this content does not constitute an endorsement of the contents, which reflect the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

The post Argument većine (pozivanje na većinu, pozivanje na popularnost): logička greška utemeljena u našoj evoluciji appeared first on Nauka govori.