Zakon o djelatnosti psihologa FBiH: ko sve danas može biti ‘psiholog’? Neregulisana struka postaje ozbiljan rizik

• Psihološka djelatnost je iznimno važna i odgovorna djelatnost, koja je trenutno u FBiH i cijeloj BiH, van kontrole. Zakon o djelatnosti psihologa je hitno potreban jer neznanje i zloupotrebe ugrožavaju pacijente.
• Naime, zbog nepostojanja zakonskog okvira, problemi diplomiranih psihologa nastaju odmah po završetku studija i sticanja zvanja diplomirani psiholog, jer zakonom nije definisan niti obavezan pripravnički staž za diplomirane psihologe.
• Zakonski nisu jasno definisane kompetencije, dodiplomska izobrazba, prava, obaveze, niti period pripreme za samostalan stručni rad, uslovi za obavljanje psihološke djelatnosti, a ni područje i djelokrug rada diplomiranih psihologa, kao što je to slučaj u zemljama članicama EU ali u i svim zemljama u okruženju, ističu iz Društva psihologa.

Potreba za psihološkom pomoći u BiH je ogromna, što je naročito postalo jasno u periodu pandemije i postpandemije. Međutim, ko sve pruža ove usluge, ko se sve bavi psihološkom djelatnošću i predstavlja kao „psiholog”? Kakve posljedice može imati nestručno i nesavjesno, neetičko bavljenje ovim poslom te predstavljanje pseudonaučnih i alternativnih metoda kao struke? Koji se problemi nameću psiholozima usljed nepostojanja Zakona o psihološkoj djelatnosti i neregulisanosti ove prakse?

„I prije je bilo takvih stvari, ali to je bilo zatvoreno i znao se stav znanstvene zajednice o “popularnoj neznanstvenoj psihilogiji”. Nije se mješalo sa znanstevnim ili savjetodavnim, terapeutskim radom. Sa razvojem socijanih mreza i liberalizacije komunikacije, se počelo sa promocijom manifestacija, učenja Louise Hay, NLP, energija, valova. Sa vidljivijom promocijom na društvenim mrežama, došlo je do promjena. Ljudi su mogli biti dovedeni u zabludu, jer im se to predstavljalo kao prvo rješenje za pitanja koja su tražili.“, kaže  za Nauka govori Elma Pašić, diplomirani psiholog i istraživač, sa bogatim iskustvom, osnivačica ureda za konsultacije i savjetovanje Uvidi.

Elma Pašić

„Znanost se bavila znanošću, psihološkim praksama, pružanjem podrške, tretmana i unapređenjem mentalnog zdravlja, a nije se bavila komunikacijom i promoviranjem. I društvene mreže su zauzeli oni koji su to posmatrali kao poslovni model, kojima je cilj bio vidljivost, oni se bavili neprovjerenim, neetičnim, alternativnim metodama i praksama kao što su različiti motivacioni govornici i postali su vidljiviji od struke. Prvi odgovor na digitalnim kanalima gdje tražimo informacije. Struka se tek nedavno počela baviti time, kada smo vidjeli probleme u praksi. I to nije samo lokalni ili regionalni problem, nego globalni. A BiH dodatno ne pomaže nepostojanje zakonskih regulativa ili pouzdanih registara gdje bi mogli dobiti informacije“, dodaje Pašić.

Ona ne vidi problem sa ovakvim praksama kod ljudi koji nemaju neki izražen problem, ističući kako ove prakse mogu čak i relaksirati, restartovati osobu. „Međutim“, nastavlja Pašić, „ukoliko osoba ima problem, na to će se nakalemiti razmišljanja kao da nisu dovoljno dobri. Poruka do koje se dolazi je:'vibriraj i manifestiraj, biće ti dobro’. I znači do mene je – ako nešto nije dobro, ja ne vibriram i manifestiram dobro.”

Pašić primjećuje i kako se primijenilo tržište informacija, te način traženja informacija, dodavši kako osobe koje sada imaju dvadesetak godina  informacije prvo traže na TikTok tražilici, pa onda na Google ili negdje drugo. „Odgovornost je i na ‘nama’, na struci”, dodala je Elma Pašić.

Nestručna osoba može napraviti problem pacijentu – korisniku koji već ima problem, recimo kliničku depresiju, shizofreniju. Ali to ko se bavi psihološkom djelatnošću u BiH, ko se može zvati psihologom, u Federaciji BiH nije dobro regulisano, odnosno nije regulisano nekim zajedničkim okvirom i stručno.

Ova pitanja su trenutno u FBiH jesu definisana, ali najčešće nestručno, moglo bi se reći ad hoc, bez konsultacije struke nižim pravnim aktima, poput internih pravilnika o radu u ustanovama, što otvara veliku mogućnost pogreški i zloupotrebe, pogotovo pri zapošljavanju diplomiranih psihologa, gdje se na poslove psihologa zapošljavaju osobe koje nemaju završen adekvatan dodiplomski studij psihologije, a koje se čak veoma često zbog mogućnosti akademskog, a ne stručnog usavršavanja lažno i predstavljaju.

Međutim, ovdje nije kraj problemima psihologa kod nas. Od nerealnih zahtjeva poslodavaca koji ugrožavaju integritet struke do problema sa nabavkom instrumentarija, psiholozi se suočavaju s nizom poteškoća.

„Ako se na određena radna mjesta predviđena za rad diplomiranog psihologa i zaposli diplomirani psiholog, veoma često se po samovolji poslodavca, usmjerava da na radnom mjestu provodi postupke koji nisu u okviru psihološke djelatnosti ili čak i poslove koje obavljaju po ličnim procjenama bez jasno usmjerenih i propisanih ciljeva i postupaka koje moraju da primjenjuju sa potpunom stručnom i moralnom odgovornošću“ kazala je za Nauka govori predsjednica Društva psihologa FBiH, docentica dr psiholoških nauka Mitra Mirković Hajdukov.

Testovi, testovi i kontrole

Do sada su psiholozi u FBIH psihološke instrumente kupovali u Hrvatskoj i Srbiji. Upotreba psihološkog instrumentarija u ovim zemljama je regulisana zakonima i drugim pravnim aktima, pod strogom kontrolom, posebno u smislu ograničenja dostupnosti testova nestručnim licima.

„U Hrvatskoj za primjenu svakog psihološkog testa, psiholog mora proći posebnu obuku i edukaciju, te dobiti adekvatan certifikat, za primjenu i interpretaciju toga testa.  U FBiH tih zakonskih propisa nema“, dodaje Mirković Hajdukov.

Zbog sve češće zloupotrebe i dostupnost testova nestručnim i neadekvatno obrazovanim licima bez mogućnosti stručne, ali i zakonske kontrolisane upotrebe testova u Bosni i Hercegovini. Od prošle godine certificirani izdavač „Naklada slap“ iz Zagreba odbija prodaju, isporuku, obuku i edukaciju za psihologe iz Bosne i Hercegovine, u cilju zaštite autorskih prava i usljed saznanja o kršenju zakonskih i etičkih odredbi te zloupotrebi korištenja i distribucije psiholoških testova i mjernih instrumenata od strane nestručnih lica i lica koja ne posjeduju odgovarajuću dodiplomsku izobrazbu za korištenje psiholoških mjernih instrumenata.

„Na području BiH psihološki testovi se kopiraju i distribuiraju bez ikakve kontrole, što je svuda u svijetu zakonski kažnjivo. Psihološki testovi ne smiju biti dostupni široj populaciji jer procjenjuju određene karakteristike ličnosti, intelektualne i kognitivne sposobnosti, vrstu i intenzitet psiholoških poremećaja, koji su ključni kao dijagnostički kriterij za dijagnostikovanje i tretman određenih oboljenja, poremećaja i stepenovanja disfunkcionalnosti te se koriste i u svrhu selekcije za različite profesije i zanimanja, procjene potrebe poštede od posla, opravdanosti ostvarivanja prava, invalidnosti zbog oštećenja koja su nastala zbog bolesti, procjene u svrhu izdavanja ljekarskih uvjerenja“ ističe Mirković Hajdukov.

Mitra Mirković Hajdukov

Dostupnost psiholoških mjernih instrumenata nestručnim licima dovodi u opasnost osobe kojima je potreban stručni psihološki, psihijatrijski i psihoterapijski tretman (potencijalno suicidalni, psihotični, osobe sa poteškoćama u razvoju, osobe sa profesionalnim oboljenjima), te direktno mogu ugroziti psihičko zdravlje korisnika dovodeći u pitanje adekvatno kreiranje i planiranje procesa liječenja, rehabilitacije, resocijalizacije, te određivanja poslovne sposobnosti.

„Ovdje treba spomenuti i potencijal zloupotrebe kod dostupnosti i nekontrolisane distribucije testovnog materijala i upoznavanja trećih lica sa sadržajem testovnog materijala i uputama o lažiranju odgovora u svrhu ostvarivanja prava na invalidnine i odštete, te pri adekvatnoj selekciji za prijem na radna mjesta, što nas dovodi u zabludu kod izbora najboljih kandidata i automatski nanosi, kako materijalnu štetu tako i ruši ugled psihologa i psihologije kao struke, države i njenog budžeta a u konačnici najviše štete nanosi samim korisnicima psiholoških usluga“ ističe Mirković Hajdukov.

Ona napominje kako posebnu pažnju treba obratiti na potencijalnu opasnost po širu zajednicu kao posljedicu nestručnog rada kod izdavanja ocjene za dozvolu nošenja oružja, kod procjene sposobnosti za obavljanje visoko rizičnih i zahtjevnih profesija (policija, vojska), kod forenzičke psihološke ekspertize i vještačenja za potrebe sudova i tužilaštava.

„Podsjećam da su psihološke intervencije, odnosno direktni i indirektni postupci namijenjeni dijagnostičkoj procjeni, zaštiti, održavanju i poboljšanju mentalnog zdravlja pojedinaca i skupina, te poboljšanju kvalitete života i rada, optimalnom iskorištavanju ličnih potencijala i poboljšanju grupne i organizacijske djelotvornosti i kao takve moraju biti pod stručnim nadzorom“, kazala je dr Mitra Mirković Hajdukov.

Zakon o djelatnosti psihologa FBiH i instrumentarij: nabavka psiholoških instrumentarija u problemu, što dovodi u pitanje i naučni rad psihologa

Zbog nepostojanja zakonskog okvira, ne postoji mogućnost regulisanja i baždarenja psiholoških testova za bosanskohercegovačku populaciju, tj, ne postoje testovi na bosanskom jeziku. Zakon o psihološkoj djelatnosti je zakonski osnov za pokretanje zahtjeva za obezbjeđivanjem sredstava za baždarenje psiholoških instrumenata. 

Za objavu svojih naučno-istraživačkih radova u svjetskim i Evropskim naučnim i stručnim časopisima, psiholozi moraju dokazati da nisu prekršili etički kodeks korištenja testova i autorska prava. Psiholozi zbog nemogućnosti kupovine testova u posljednje vrijeme ne mogu ni slati naučne radove u indeksirane časopise, čime se automatski nanosi ogromna šteta i ruši ugled kako samih psihologa, tako i cijele akademske zajednice FBiH.

U pogledu zapošljavanja, psiholozi su danas dominantno zaposleni u javnom sektoru, a sve više i u privatnom sektoru (kod poslodavaca). Samostalna privatna psihološka praksa nije zakonski regulisana, pa psiholozi koji se odluče da samostalno provode psihološku djelatnost svoju praksu najčešće registriraju kao obrtničku djelatnost i slično, što je potpuno izvan stručnog nadzora i postoji velika mogućnost zloupotrebe takve prakse i ne postoji mogućnost zaštite korisnika usluga u takvom vidu djelatnosti.

Zakon o djelatnosti psihologa FBiH: ključni elementi potrebni za osiguranje efikasne zaštite korisnika psiholoških usluga

Sadržaj Nacrta zakona o djelatnosti psihologa je kreiran po uzoru na zemlje EU, vodeći računa i o potrebama struke i stanovništva u FBiH,  i sadrži sve neophodne zakonske okvire koji pokrivaju i osiguravaju efikasnu zaštitu struke i korisnika psiholoških usluga.

Na prvom mjestu je jasno definisanje ko se može nazivati psihologom i pod kojim uslovima obavljati svoju djelatnost, zatim uređivanje programa obavljanja pripravničkog staža i polaganja stručnog ispita, na osnovu kojeg će psiholozi dobijati licencu za rad i biti konkurentni na tržištu rada.

„Psiholozima u FBIH je za dalji rad neophodan zakonom regulisan način obavljanja psihološke djelatnosti u svim segmentima, što podrazumijeva i regulisanje registrovanja privatne psihološke prakse, uspostavu jedinstvenog registra psihologa, uspostavu jedinstvenog registra privatne prakse i jedinstven stručni nadzor koji će adekvatno urediti psihološku djelatnost, psiholozima dati neophodnu sigurnost, pravo na rad, stručno i akademsko usavršavanje a što je najvažnije, korisnicima omogućiti dobijanje adekvatnih stručnih visokosofisticiranih psiholoških usluga, pomoći i podrške“, dodaje Mirković-Hajdukov.

Naredni koraci – osim zakonskog okvira – kako bi se osiguralo kontinuirano stručno usavršavanje i profesionalna odgovornost psihologa u Federaciji BiH?

Značaj zakona je i u tome što će pružiti okvir da  se kreira Komora psihologa, a to će sve pomoći da korisnik provjeri da li je neko certificiran, ima licencu.

„Da bi imao licencu, mora postojati Komora. Da bi postojala Komora, mora postojati zakonski okvir. Komora daje licencu, ali licenca nije trajna, ona se mora obnavljati, a za to su potrebne edukacije, konferencije radovi“, ističe Elma Pašić.

Komora psihologa bi ne samo licencirala psihologe, odnosno izdavala, obnavljala i ukidala odobrenja za samostalno obavljanje poslova u struci, nego bi i pratila i unapređivala njihov rad i usavršavanje. Također, ovo tijelo bi vodilo potrebne registre, utvrđene zakonom, donijelo i etički kodeks kao i utvrdilo način oglašavanja i isticanja naziva privatne prakse, kao i slučajeve koji se ne smatraju reklamiranjem psiholoških usluga.

„Psihološka komora  ima za obavezu da vrši stručni i etički nadzor i kontrolu, propisuje obaveznu edukaciju, stručno usavršavanje, učešće u projektima i na osnovu propisanih parametara izdaje licencu za rad psihologa kako u državnom tako i u privatnom sektoru, te omogućava izdavanje i distribuciju psiholoških mjernih instrumenata pod nadzorom i kontrolom“, objašnjava dr Mitra Mirković Hajdukov.

Postojanje Komore je bitno i za građane – korisnike usluga psihologa, jer takvo tijelo obezbjeđuje zaštitu građanima u ostvarivanju njihovih prava u pogledu kvalitete, sadržaja i vrste psihološke usluge koja im se pruža. No, kako Pašić ističe „opet je na korisniku izbor – da li će ići kod licencirane osobe ili će odabrati neki drugi put i praksu“.

Ovo znači da će se morati mnogo komunicirati sa javnošću i na tome da se razumiju razlike između naučne prakse i pseudonauke. Ali opet, neko će izabrati stručnu osobu, a neko će poželjeti manifestirati i vibrirati.

Još:

The post Zakon o djelatnosti psihologa FBiH: ko sve danas može biti ‘psiholog’? Neregulisana struka postaje ozbiljan rizik appeared first on Nauka govori.