Sva živa bića emitiraju slabu svjetlost
Studija istraživača sa Univerziteta u Calgaryju i Nacionalnog istraživačkog vijeća Kanade, objavljena u časopisu Physical Chemistry Letters, pružila je fizičke dokaze da živi organizmi emitiraju svjetlost koja nestaje nakon smrti.

Jeste li znali da sva živa bića posjeduju fascinantnu sposobnost emitiranja svjetlosti koja je nevidljiva ljudskom oku?
Ovaj fenomen koji se naziva ultra-slaba emisija fotona ili ‘biofotoni’ (UPE), sve više privlači pažnju naučnika širom svijeta.
Studija istraživača sa Univerziteta u Calgaryju i Nacionalnog istraživačkog vijeća Kanade, objavljena u časopisu Physical Chemistry Letters, pružila je fizičke dokaze da živi organizmi emitiraju svjetlost koja nestaje nakon smrti.
Kroz eksperimente koji su uključivali miševe i lišće različitih biljaka, naučnici su uspjeli detektirati UPE iz živih bića, potvrđujući postojanje fenomena.
Otprije je poznato da brojne biološke reakcije, poput onih povezanih sa metabolizmom i oksidativnim stresom, mogu generirati bljeskove svjetlosti putem kemoluminiscencije.
Spontana emisija svjetlosnih valova u rasponu od 200 do 1.000 nanometara zabilježena je u raznim živim stanicama, od tkiva kravljeg srca pa sve do bakterijskih kolonija.
Jedan od ključnih izvora ovog zračenja su reaktivne vrste kisika (ROS), koje nastaje u stanicama kao odgovor na stresore poput visokih temperatura, toksina ili nedostatka hranjivih tvari.
U prisustvu vodikovog peroksida, na primjer, može doći do promjena na mastima i proteinima, što rezultira emisijom fotona dok se elektroni vraćaju u svoja prvobitna stanja.
U spomenutoj studiji, naučnici su koristili osjetljive komore za umnožavanje elektrona kako bi uporedili zračenje živih i eutaniziranih miševa.
Rezultati su jasno pokazali značajno smanjenje broja emitiranih fotona nakon smrti.
Sličnim eksperimentima provedenim na listovima vodenog kresa i kišobran-drveta (Heptapleurum arboricola), otkrili su da oštećena podrućja listova emitiraju jači sjaj od neoštećenih, naglašavajući povezanost između stresa i reaktivnih vrsta kisika.
Ultra-slaba emisija fotona stoga predstavlja obećavajuće područje istraživanja s potencijalom za razvoj novih alata u biologiji, medicini i procjeni vitalnosti.
Izvori:
- Imaging Ultraweak Photon Emission from Living and Dead Mice and from Plants under Stress –https://pubs.acs.org/doi/10.1021/acs.jpclett.4c03546
- The application and trend of ultra-weak photon emission in biology and medicine – PMC – https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC9981976/
- Ultra-weak photon emission: a nondestructive detection tool for food quality and safety assessment – https://qascf.com/index.php/qas/article/view/766
- Ultra weak photon emission—a brief review – ResearchGate – https://www.researchgate.net/publication/378589912_Ultra_weak_photon_emission-a_brief_review
- Things Glow Faintly with Invisible Light—And Death Makes It Vanish – Wild Science – https://scienceblog.com/wildscience/2025/05/13/living-things-glow-faintly-with-invisible-light-and-death-makes-it-vanish/
Koja je vaša reakcija?






