Solarna energija – iz solarnih panela u svemiru direktno na Zemlju?

• Svemirski solarni paneli mogli bi neprekidno proizvoditi energiju jer bi u orbiti uvijek bili okrenuti prema Suncu, a energija bi se na Zemlju prenosila putem mikrotalasa do prijemnih stanica.
• Prema procjenama kineskih naučnika i kolega iz Velike Britanije, napredni heliostat dizajn mogao bi do 2050. godine smanjiti evropske troškove energije za 7–15% i smanjiti potrebu za kopnenim vjetrom i solarnim elektranama do 80%.

Zamislite solarne panele koji nikada ne prestaju skupljati sunčevu energiju – ni noću, ni tokom oblačnih dana. Upravo to obećava ideja solarnih panela u svemiru, koncept koji se ozbiljno razmatra nakon decenijama dugih istraživanja.

Prema procjeni kineskih naučnika i njihovih kolega iz Velike Britanije, ova tehnologija mogla bi do 2050. godine dramatično smanjiti troškove evropske energetske mreže i smanjiti potrebu za vjetrom i solarnim elektranama na zemlji u Evropi za čak 80%.

Ove procjene su objavljene u radu objavljenom u avgustu 2025, u magazinu Joule pod naslovom „Assess space-based solar power for European-scale power system decarbonization”. Procjene su urađene metodom kompjuterske simulacije i modeliranja.

Osnovna prednost svemirskih solarnih panela jeste njihova pozicija: oni bi se nalazili u orbiti, uvijek okrenuti prema Suncu. Time bi mogli neprekidno proizvoditi energiju, dok paneli na Zemlji rade samo kad ima dnevne svjetlosti. Još jedna prednost je jače sunčevo zračenje u svemiru – bez atmosfere koja ga slabi.

Problem sa solarnim panelima, pogotovo u našem regionu, jeste neplansko postavljanje i stvaranje monopola nad time ko posjeduje solarne panele. Radi se gola sječa šuma samo da bi se postavili paneli, a zanemaruju studije koje pokazuju gdje se paneli mogu postaviti bez uništavanja prirode – recimo u napuštenim industrijskim zonama. No, paneli u svemiru bi bili sasvim novi nivo, jer bi uvijek bili okrenuti Suncu.

Iz solarnih panela do Zemlje?

Ali, postavlja se jedno važno pitanje: kako bi se ta energija prenijela na Zemlju? Rješenje podsjeća na način rada telekomunikacijskih satelita. Paneli u orbiti sakupljali bi sunčevu svjetlost i pretvarali je u energiju, a zatim je slali na Zemlju u obliku mikrotalasa. Te zrake bi stizale do prijemnih stanica – ogromnih antena na površini – gdje bi se mikrotalasi pretvarali u električnu energiju i slali u postojeću elektrodistributivnu mrežu.

Ideja nije nova – prvi put je predložena još 1968. godine. Tada je bila naučna fantastika, ali danas se o njoj ozbiljno razmišlja. Kina, Japan, Indija, Rusija, SAD i Velika Britanija već istražuju i razvijaju tehnologije potrebne za ovakav projekat. Evropski naučnici su u novoj studiji procijenili da bi do sredine ovog vijeka dvije tehnologije razvijene u NASA-i mogle biti ključne: jedna poznata kao „heliostat swarm” (roj ogledala koji neprekidno hvata Sunce) i druga, jednostavnija “planarna mreža”.

Izazovi solarnih panela u svemiru

Procjene pokazuju da bi napredniji heliostat mogao smanjiti troškove energetskog sistema Evrope za 7–15% i značajno olakšati postizanje cilja „neto nula” do 2050. godine. Ipak, postoje i veliki izazovi. Trenutno je cijena razvoja svemirskih solarnih panela višestruko veća od onoga što bi bilo ekonomski isplativo. Potrebno je savladati i tehničke prepreke: bežični prenos energije u velikim razmjerama tek treba testirati, a roboti koji bi u orbiti sastavljali panele još uvijek su u fazi razvoja.

Da bi bio isplativ, tim je procijenio da bi se godišnji troškovi heliostat dizajna morali smanjiti na oko 14 puta procijenjene cijene solarnih panela na Zemlji do 2050. godine, dok bi planarno rješenje bilo isplativo ako bi troškovi pali na 9 puta procijenjene cijene solarnih panela na Zemlji do iste godine.

„Trenutno su troškovi svemirske solarne energije za 1–2 reda veličine iznad ovih tačaka rentabilnosti“, kaže inženjer Wei He sa King’s College London.

Uprkos relativnoj neefikasnosti, istraživači smatraju da vrijedi razvijati planarno rješenje uz efikasniji heliostat, jer planar ima viši stepen tehnološke spremnosti i mogao bi se koristiti za demonstraciju i dalji razvoj koncepta u kraćem vremenskom okviru.

„Preporučujemo koordiniranu razvojnu strategiju koja kombinuje i koristi obje tehnologije za postizanje boljih rezultata“, kaže He. „Fokusiranjem najprije na zrelije planarno rješenje, možemo demonstrirati i usavršavati tehnologije svemirske solarne energije, dok istovremeno ubrzavamo istraživanje i razvoj rješenja koja omogućavaju kontinuiraniju proizvodnju energije.“

Uprkos svemu, stručnjaci vjeruju da vrijedi krenuti s jednostavnijim modelima i postupno usavršavati tehnologiju. Ako uspije, svemirska solarna energija mogla bi postati ključni izvor čiste energije – dostupan neprekidno, nezavisan od vremenskih uslova na Zemlji i potencijalno presudan u borbi protiv klimatskih promjena.

Reference:

1. Che, X., Liu, L. and He, W., 2025. Assess space-based solar power for European-scale power system decarbonization. Joule, 102074. Available at: https://doi.org/10.1016/j.joule.2025.102074

The post Solarna energija – iz solarnih panela u svemiru direktno na Zemlju? appeared first on Nauka govori.