Kako jedna zgrada godišnje upije 20 tona CO2
MILANO – Građevina Bosco Verticale u Milanu, ili u prevodu Vertikalna šuma, slavi 10 godina postojanja. Ova zgrada djelo je arhitekte Stefanoa Boerija i dio je koncepta koji mijenja način na koji posmatramo urbanu arhitekturu. Inspiraciju za projekat, Stefano je pronašao u Dubaiju, u građevinama koje su reflektovale sunčevu svjetlost, stvarajući toplotu u vazduhu. Tako [...] The post Kako jedna zgrada godišnje upije 20 tona CO2 appeared first on Capital.ba - Informacija je capital.
MILANO – Građevina Bosco Verticale u Milanu, ili u prevodu Vertikalna šuma, slavi 10 godina postojanja. Ova zgrada djelo je arhitekte Stefanoa Boerija i dio je koncepta koji mijenja način na koji posmatramo urbanu arhitekturu.
Inspiraciju za projekat, Stefano je pronašao u Dubaiju, u građevinama koje su reflektovale sunčevu svjetlost, stvarajući toplotu u vazduhu.
Tako je došao na ideju da u Milanu projektuje dvije kule sa 800 stabala i 20.000 biljaka koje godišnje apsorbuju 20.000 kilograma ugljendioksida. S tim u vezi, temperatura unutar objekta smanjuje se i do tri stepena. Osim biljaka, Bosco Verticale je dom i za 1.600 ptica i leptira.
„Odjednom mi je sinula ideja da napravim dvije eko-kule… prekrivene, ne staklom, već lišćem“, rekao je on za BBC.
Na zvaničnom sajtu Stefano Boeri Architetti stoji da je građevina dio novog formata arhitektonskog biodiverziteta koji se ne fokusira samo na ljude, već i na njihov odnos sa drugim živim vrstama.
„Na stilskom nivou, projekat je rezultat arhitekture u razmjeri drveća u kojoj su ljudi diskretni gosti. Dom za drveće i ptice koji takođe udomljava ljude, pomijerajući fokus sa koncepta održivosti ka integraciji sa živom prirodom u svim njenim oblicima“, stoji na sajtu.
Kako izgleda građevina
Dvije stambene kule smještene su u centru Milana, u kvartu Porta Nuova i dostižu visinu od 110 i 76 metara. Dom su za 800 stabala, 4.500 žbunova i 20.000 biljaka različitih vrsta. Vegetacija koju građevine sadrže jednaka je veličini parka od pet hektara. Međutim, koncentrisana je na površinu od približno 1.000 kvadratnih metara, što je 50 puta manje.
„On pruža značajne benefite u pogledu apsorpcije finih čestica i CO2, proizvodnje kiseonika, optimizacije upravljanja vodom, smanjenja buke i poboljšanja kvaliteta života. Kako za ljude, tako i za biljke i životinje“, navodi se na sajtu.
Kule su prepoznatljive po terasama koje se preklapaju, ali su osmišljene tako da mogu da prime velike saksije i omoguće rast krošnji i do tri sprata u visinu. Raspored i veličina terasa određene su u skladu sa očekivanim rastom drveta, kako bi biljke imale dovoljno prostora da se razvijaju i cvjetaju.
„Izbor biljnih i drvenastih vrsta vršen je uzimajući u obzir njihove specifične potrebe u pogledu osvjetljenja. Zimzelene vrste na jugozapadnoj strani, listopadne na sjeveroistočnoj – kao i njihov razvoj visine u odnosu na dizajn terasa i utjecaj na zdravlje i dobrobit ljudi“, navodi se na sajtu.
Stanovi unutar građevine su raznovrsni. Njihova veličina kreće se od 60 do 400 kvadratnih metara. Svaki od njih posjeduje dva stabla, osam žbunova i 40 biljaka.
Održavanje biljaka
O biljkama se brinu „leteći baštovani“ koji se dva puta godišnje spuštaju niz kule pomoću užadi, kaciga i sigurnosnih pojaseva i orezuju. Kada je riječ o svakodnevnom održavanju, navodnjavanje je centralizovano i njime se daljinski upravlja na nivou cijelog objekta.
Digitalni sistem stalno prati stanje biljaka i osigurava da svaka saksija dobije optimalnu količinu vode. Na krovu su postavljeni solarni paneli koji obezbjeđuju energiju potrebnu za rad sistema navodnjavanja.
Da bi se sve ovo napravilo agronomima je bilo potrebno više od dvije godine da istraže vegetaciju.
Ovaj projekat inspirisao je i mnoge druge gradove da urade isto. Tako imamo kulu Tao Zhu Yin Yuan u Taipeiu koja godišnje apsorbuje čak 130 tona CO2.
Inspirisani upravo ovom građevinom zeleni prostori se sve više šire, a pojedine studije pokazale su da zelenilo pozitivno utječe na mentalno zdravlje ljudi. Tako je dokazano da u gradovima prisustvo zelenih oaza smanjuje anksioznost i depresiju i do 40 posto, a neboder u Milanu je primjer kako priroda može da obogati i poboljša život u gradu. Forbes
The post Kako jedna zgrada godišnje upije 20 tona CO2 appeared first on Capital.ba - Informacija je capital.
Koja je vaša reakcija?
