Kako do efikasnijeg upravljanja otpadnim vodama u Srbiji

Upravljanje otpadnim vodama u Srbiji i dalje zaostaje za evropskim standardima, a broj postrojenja za njihovu preradu daleko je ispod potrebnog nivoa. Da bi Srbija dostigla prihvatljive standarde zaštite vodotokova i uskladila se sa direktivama Evropske unije, neophodno je značajno ubrzati i unaprijediti ovaj proces. Ipak, realizacija projekata izgradnje ovih postrojenja nailazi na brojne prepreke, […] Članak Kako do efikasnijeg upravljanja otpadnim vodama u Srbiji se pojavljuje prvo na Energetski Portal.

Apr 30, 2025 - 20:46
 0  7
Kako do efikasnijeg upravljanja otpadnim vodama u Srbiji

Upravljanje otpadnim vodama u Srbiji i dalje zaostaje za evropskim standardima, a broj postrojenja za njihovu preradu daleko je ispod potrebnog nivoa. Da bi Srbija dostigla prihvatljive standarde zaštite vodotokova i uskladila se sa direktivama Evropske unije, neophodno je značajno ubrzati i unaprijediti ovaj proces. Ipak, realizacija projekata izgradnje ovih postrojenja nailazi na brojne prepreke, među kojima su netransparentnost, složeni birokratski procesi i nejasni kriterijumi za dodjelu sredstava i izbora tehnologije.

Ova pitanja detaljno analizira publikacija Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) pod nazivom „Crna knjiga: Mutne vode”, koja sumira višemjesečno istraživanje i praćenje puteva investicija u postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Foto-ilustracija: Unsplash (Martin Martz)

Prema riječima Jovana Rajića, osnivača i šefa pravnog tima RERI, istraživački tim je pokrenuo upravne postupke u sedam gradova kako bi prikupio informacije o realizaciji projekata izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Međutim, i pored zahtjeva za pristup informacijama od javnog značaja, gradske uprave su odbile da ih dostave, pozivajući se na klauzulu o tajnosti ugovora između Vlade Srbije i Razvojne banke Njemačke (KfW).

„Crna knjiga donosi konkretne dokaze i dokumentaciju koja pokazuje kako izgleda proces kada ne možete da dobijete ključne informacije od nadležnih organa iako su oni u obavezi da ih dijele sa javnošću”, objašnjava Rajić.

Sistem odlučivanja o tome gdje će se graditi postrojenja takođe je nejasan. Na papiru, prednost imaju opštine koje su najviše napredovale u pripremi projekata, ali ti kriterijumi su često neprecizni i podložni subjektivnom tumačenju. Osim toga, ne postoji jasno definisan proces javnih nabavki koji bi omogućio izbor najefikasnije i najisplativije tehnologije.

U FOKUSU:

Netransparentnost i dogovorena ekonomija

Naš sagovornik ističe da su njihovi višemjesečni pokušaji da dođu do relevantnih informacija ostali bez rezultata, dok se odgovornost prebacuje sa jedne institucije na drugu. On naglašava da je problematično i to što država omogućava privatnim kompanijama da samostalno odlučuju gdje će prikupljati podatke i analizirati ih, što u praksi dovodi do zastoja u realizaciji projekata.

„Glavni problem je netransparentnost, počev od odabira opština koje će dobiti postrojenja, pa do toga od koga i pod kojim uslovima se uzima kredit. Takođe, neprihvatljivo je da ugovori budu proglašeni državnom tajnom s obzirom na to da se radi o investicijama od javnog značaja”, kaže Rajić.

On dodaje da su ove kapitalne investicije ključne za dugoročnu efikasnost sistema prečišćavanja voda, ali da je domaće tržište unaprijed podjeljeno među određenim kompanijama.

„Ne postoji zdrava tržišna konkurencija, javne nabavke su zanemarene, a ne postoji ni tijelo koje bi analiziralo i biralo najadekvatniju tehnologiju za narednih nekoliko decenija. Sve se dešava iza zatvorenih vrata, bez uvida javnosti u to kako se troše sredstva namijenjena ovom sektoru”, zaključuje Rajić.

Potreba za reformom i koordinacionim tijelom

U Srbiji trenutno postoji oko 40 postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ali samo trećina radi punim kapacitetom. Da bi se dostigli evropski standardi, potrebno je izgraditi čak 359 postrojenja. Međutim, centralizovan sistem upravljanja i nepostojanje jedinstvenog koordinacionog tijela predstavljaju veliku prepreku u ovom procesu.

Trenutni model upravljanja otpadnim vodama oslanja se na javna komunalna preduzeća koja su odgovorna lokalnim samoupravama. Ipak, opštine nemaju dovoljno sopstvenih sredstava i zavise od centralnih institucija, što dodatno komplikuje proces odlučivanja.

Foto-ilustracija: Unsplash (patrick-federi)

Stručnjaci predlažu regionalnu organizaciju djelatnosti upravljanja otpadnim vodama, dok infrastruktura treba da bude lokalna i decentralizovana. Ovakva organizacija omogućila bi bolju razmjenu informacija, stručnih znanja i iskustava, kao i efikasniju koordinaciju i realizaciju projekata. Osnivanje jedinstvenog koordinacionog tijela, što Zakon o vodama i predviđa, moglo bi doprinijeti efikasnijem i transparentnijem upravljanju ovim sektorom i ubrzanju procesa izgradnje neophodne infrastrukture.

Upravljanje otpadnim vodama u Srbiji zahtjeva hitne reforme i veću transparentnost. Proces donošenja odluka i raspodjele sredstava mora biti javan i jasan, a ugovori ne smiju biti tajni kada se radi o projektima od vitalnog značaja za građane i životnu sredinu. Takođe, neophodno je uspostaviti bolju koordinaciju između lokalnih samouprava i centralnih vlasti, kako bi se osigurao kontinuitet i dugoročna održivost investicija, poručuju iz RERI-ja.

Priredila: Milena Maglovski

Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala CIRKULARNA EKONOMIJA

Članak Kako do efikasnijeg upravljanja otpadnim vodama u Srbiji se pojavljuje prvo na Energetski Portal.

Koja je vaša reakcija?

like

dislike

love

funny

angry

sad

wow