Izumiranje u sjenkama: Istina o vrstama koje niko ne broji

Neke informacije prođu pored nas kao ljetnji povjetarac, a neke kao da nas pogode ravno u savjest. Takva je bila jedna studija koju sam nedavno pročitala – analiza naučnika sa Državnog univerziteta Oregona o uticaju klimatskih promjena na životinjski svijet. I koliko god mislila da sam svjesna problema, ova me je prodrmala iz temelja.

Profesor ekologije, Vilijem Ripl je, zajedno sa svojim saradnicima, koristio javno dostupne podatake o biodiverzitetu za 70.814 vrsta iz 35 postojećih klasa. Analizirajući podatke, došli su do zaključka da je više od 3.500 životinjskih vrsta trenutno pod ozbiljnim rizikom zbog klimatskih promjena i to nisu samo velike životinje koje poznajemo iz dokumentaraca – to su često nevidljivi junaci naših ekosistema: beskičmenjaci, korali, stonoge i sitna bića okeana bez kojih cio sistem počinje da se urušava.

„Posebno smo zabrinuti zbog beskičmenjaka u okeanu, koji apsorbuju većinu toplote od klimatskih promjena. Te životinje su sve ranjivije zbog ograničene sposobnosti kretanja i brzog izbjegavanja nepovoljnih uslova”, rekao je Ripl.

Jedan od najupečatljivijih primjera dolazi sa izraelske obale, gdje je 2021. godine zabilježen dramatičan pad populacije mekušaca – čak 90 odsto manje jedinki, uslijed porasta temperature mora.

Ovo nije izolovan slučaj. Tokom razorne toplotne kupole koja je pogodila sjeverozapad Pacifika iste godine, miliјarde međuplimnih beskičmenjaka uginule su u kratkom vremenskom periodu. Ovi događaji snažno ukazuju na to koliko su morski organizmi – posebno oni koji ne mogu lako da se pomjere ili prilagode – ranjivi na sve intenzivnije efekte klimatskih promjena. Njihovo izumiranje ne predstavlja samo biološki gubitak, već i ozbiljnu prijetnju stabilnosti čitavih morskih ekosistema.

Nimalo manje tragično, Veliki koralni greben je 2016. godine pretrpio katastrofalni gubitak od 29 odsto koralnih organizama, takođe kao posljedicu ekstremnog toplotnog talasa. U istom periodu, četiri miliona tankokljunih njorki (vrsta morske ptice) umrlo je od gladi. Razlog? Klimatske promjene su izmijenile mrežu ishrane – plankton, ribe, cio sistem se poremetio. Isto važi i za pacifičkog bakalara, čija je populacija pala za nevjerovatnih 71 odsto zbog povećanih metaboličkih potreba i smanjenja baze hrane.

Dok sam čitala ove zabrinjavajuće podatke, nisam mogla da se ne zapitam – koliko ćemo vrsta još izgubiti u godinama koje dolaze, a da nećemo ni znati.

Jer, istina je još gora: više od dvije trećine klasa divljih životinja uopšte nije ni procjenjeno kada je u pitanju rizik od klimatskih promjena. IUCN (Međunarodna unija za zaštitu prirode), čija Crvena lista često predstavlja osnovu za očuvanje vrsta, ima ozbiljnu pristrasnost – fokusirani su uglavnom na kičmenjake, koji čine manje od šest odsto svih imenovanih vrsta.

To znači da milioni vrsta, posebno beskičmenjaka, jednostavno – ne postoje u statistikama.

Profesor Ripl stoga poziva na hitnu izradu globalne baze podataka o masovnim smrtnostima životinja usled klimatskih promjena. I ja ga u potpunosti razumijem. Ne možemo štititi ono što ne poznajemo. Ne možemo donositi političke odluke bez podataka i ne možemo ostati slijepi dok se ekosistemi oko nas urušavaju.

Klimatska pravda nije samo borba za čist vazduh ili niže temperature. To je borba za svako biće koje sa nama dijeli ovaj dom. Ako ne zbog njih, onda zbog nas – jer ako oni nestanu, pitanje je koliko dugo ćemo i mi ostati.

Milena Maglovski

Članak Izumiranje u sjenkama: Istina o vrstama koje niko ne broji se pojavljuje prvo na Energetski Portal.