Galaktički disk: Artefakt star 2.000 godina koji prikazuje našu galaksiju

Neki od antičkih artefakata pronađenih širom svijeta su zaista zapanjujući, jer otkrivanje njihove prave svrhe je veoma izazovno, čak i za modernu nauku.

Jedan od takvih predmeta je i ‘Galaktički disk‘ (Disco Colgante), koji je nastao iz nepoznatih razloga – ili se barem nama, modernim ljudima, tako čini.

Naravno, kada su u pitanju ovakvi predmeti, oni su uvijek obavijeni raznim i maštovitim teorijama kojima se pokušava objasniti njihova namjena.

Da li se ovdje radi o nekom visokotehnološkom uređaju, ritualnom predmetu ili je to dokaz da su naši drevni preci imali opširno znanje o astronomiji, ostaje samo da nagađamo.

Predmet je napravljen od metala, najvjerovatnije bronze ili legure bakra, i ima prepoznatljiv spiralni dizajn koji izuzetno podsjeća na izgled spiralne galaksije – poput naše Mliječne staze.

Još uvijek nije još sasvim jasno kako tačno nastaju spiralni kraci u galaksijama, ali ako bismo pitali astronome dobili bi odgovor da većina spiralnih galaksija, uključujući i našu, imaju centralno zadebljanje oko kojeg se nalazi centralni, rotirajući disk zvijezda.

Da li su naši drevni preci zaista imali prefinjeno znanje o astronomiji, ostaje samo da nagađamo.

Ako ste čitali prethodne članke na ovoj stranici, onda ste zasigurno naišli na tekst o plemenu Dogona i njihovom naprednom znanju o zvijezdi Sirius.

Drevni Egipćani su znali za postojanje zvijezde Algog, poznatu kao ‘Zvijezda demona’, još prije više od 3.000 godina – mnogo ranije nego što su je evropski astronomi zvanično otkrili.

Treba li uopšte spomenuti hramove, piramide i druge svete građevine koje su Egipćani gradili sa nevjerovatnom pažnjom tako da budu usklađene sa izlascima i zalascima Sunca, Mjeseca, planeta ili nekih značajnih zvijezda.

Tu su također i neki veoma stari crteži na špiljama, koji sugerišu da su naši drevni preci imali relativno napredno znanje o astronomiji.

Ako malo dublje razmislimo o svemu ovome, koliko je onda teško povjerovati da je Galatički disk, koji se danas čuva u Arheološkom muzeju Rafaela Larca u Limi, još jedan mogući dokaz da su naši drevni preci imali znanja koja nadilaze stav službene istorije?

Iako se pretpostavlja da je ovaj artefakt iz Perua star oko 2.000 godina, Galaktički disk nikada nije podvrgnut karbonskom datiranju, tako da sa sigurnošću ne možemo tvrditi kolika je njegova istinska starost.

Razlog zašto nije bilo moguće tačno odrediti starost Galaktičkog diska, leži u materijalu od kojeg je napravljen.

Karbonsko datiranje funkcioniše samo na organskim materijalima koji su nekad bili živi – poput drveća, kostiju, tkanine ili biljnih vlakana.

Galaktički disk je, kao što smo već prije napisali, izrađen od metala – vjerovatno bronze ili neke druge legure – i kao takav ne sadrži ugljjik koji je potreban za određivanje njegove precizne starosti.

U slučajevima poput ovog, približna starost se ocjenjuje na osnovu konteksta nalaza – dakle, gdje je predmet pronađen, koji su se drugi predmeti nalazili u blizini, u kakvom sloju zemlje je bio zakopan, kao i stil izrade i sličnosti sa drugim poznatim predmetima iz istog perioda.

Pretpostavlja se da je artefakt napravila drevna civilizacija Moche, koja je cvjetala između 100. i 800. godine nove ere na sjevernoj obali današnjeg Perua, mnogo prije dolaska Inka.

Za to vrijeme, ovo je bilo veoma razvijeno društvo poznato po kompleksnim piramidalnim strukturama od cigle, sofisticiranoj keramici, naprednim hidrauličkim sistemima za navodnjavanje i naročito po naprednoj obradi metala.

Ono što ovaj artefak čini veoma zagonetnim za današnju nauku je njegov oblik koji veoma podsjeća na spiralnu galaksiju, vrlo sličnu našoj Mliječnoj stazi.

Još više je fascinantno što se na jednom ‘kraku’ diska nalazi oznaka koja se, prema nekim tumačenjima, poklapa s približnom pozicijom našeg Sunčevog sistema u galaksiji.

Danas znamo da se Sunce nalazi u tzv. Orionovoj ruci Mliječne staze, na periferiji, a ne u centru.

Takve podatke smo uspjeli preciznije potvrditi tek u 20. i 21. vijeku pomoću naprednih teleskopa, svemirskih sondi i mjerenja iz više uglova.

Da bi neko mogao nacrtati spiralnu galaksiju sa zadebljanjem u centru, morao bi je posmatrati ‘odozgo’ – izvan galaksije, što je naravno nemoguće bez napredne tehnologije.

Čak i najnapredniji astronomi dugo nisu imali predstavu o stvarnoj strukturi Mliječne staze – prvi ozbiljni modeli su nastali tek u posljednjih stotinjak godina.

Stoga, ne možemo a da se ne zapitamo: da li je Galaktički disk samo vješto izrađen ukras drevne civilizacije Moche ili nešto mnogo više od toga?

Je li ovaj zagonetni predmet tihi svjedok davno zaboravljenog znanja?

Možda su drevni narodi Perua, poput Dogona sa njihovim misterioznim razumijevanjem zvijezde Sirius ili drevnih Egipćana sa njihovim astronomski preciznim građevinama, posjedovali uvide u strukturu svemira o kojoj moderna nauka tek počinje da sklapa jasniju sliku.

Bez čvrstih dokaza o starosti diska i razumijevanje njegove svrhe, Galaktički disk ostaje zagonetka, koja nas poziva da preispitamo granice našeg znanja o prošlosti i da se zapitamo koliko su zaista bile napredne civilizacije koje su naseljavale našu planetu prije mnogo vijekova.

Možda jednog dana i saznamo, a do tada drevni artefakti poput ovoga nastavljaju da šapuću misterije iz dubina vremena.