Bivši savjetnik predsjednika: “Lično sam rukovao NLO materijalom”

Početkom 2025. godine, Harald Bernard Malmgren, čovjek s jednom od najjedinstvenijih karijera u američkoj politici, dao je svoj posljednji intervju. Sa 89 godina i narušenog zdravlja, odlučio je da je vrijeme da otkrije ono što je znao. Više od četiri sata, govorio je o imenima, datumima, tajnim programima i tajnoj tehnologiji.

Najšokantnije, Malmgren je tvrdio da su 1962. godine, tokom nuklearne probe na Maršalskim otocima, SAD koristile tajno oružje “usmjerene energije” kako bi oborile neljudsku letjelicu.

Rekao je da je lično držao njene ostatke, pa čak i vidio snimak živog vanzemaljskog bića.

Također je vjerovao da je predsjednik John F. Kennedy djelimično ubijen zato što je želio podijeliti istinu o NLO-ima sa Sovjetskim Savezom.

Malmgren nije bio samo još jedan teoretičar NLO-a. Služio je kao viši savjetnik za četiri američka predsjednika, posjedovao je Q-odobrenje (najviši stepen tajnosti za atomsku energiju) i bio je prisutan u Situacionoj sobi tokom Kubanske raketne krize.

Blisko je sarađivao s Henryjem Kissingerom, čelnicima CIA-e i ekonomistima poput Alana Greenspana. Njegove reference bile su neupitne.

Njegov miran ton tokom intervjua, koji je vodio Jesse Michels na YouTubeu, učinio ga je još uvjerljivijim. Ovo nije bilo nagađanje ili glasina. “On je napisao dopise. On je potpisao naredbe.” Malmgren je bio u centru svega.

Čudo od djeteta, strateg Hladnog rata i svjedok NLO-a

Rođen 1935. godine kao sin švedskih imigranata, Malmgren je već sa 13 godina smatran čudom od djeteta. Karl Compton, tadašnji predsjednik MIT-a, zapazio ga je dok je radio sa svojim ocem i ponudio mu punu stipendiju. Već sa 14 godina, Malmgren je čitao materijale s ograničenim pristupom o atomskoj radijaciji i oružju.

Njegov intelekt doveo ga je u kontakt sa ekonomistima koji su bili dobitnici Nobelove nagrade i globalnim kreatorima politika.

Ali iza scene, Malmgren je rekao da je bio nadziran od strane tajnog programa – vjerovatno povezanog s onim što je kasnije postalo poznato kao Majestic Twelve.

Godine 1962, tokom Kubanske raketne krize, ministar odbrane Robert McNamara pozvao je Malmgrena u Situacionu sobu – ne da daje naredbe, već da uspori hod ka ratu.

Njegov zadatak je bio da preispita pretpostavke koje su mogle dovesti do nuklearnog sukoba. McNamara mu je kasnije pripisao zasluge za pomaganje u sprječavanju globalne katastrofe.

Ono što je malo ko znao jeste da se ova kriza ukrstila s onim što je Malmgren opisao kao najznačajniji NLO incident u američkoj historiji.

Tajna proba nazvana Bluegill Triple Prime, izvedena na Pacifiku, izazvala je nešto neočekivano: pojavu – i pad – neljudske letjelice.

Radarski timovi vidjeli su objekat kako leti pored rakete. Reagirao je inteligentno. Kada je bojeva glava eksplodirala, objekat je pao. Snimak je poslan direktno u Washington.

Iako je Malmgren imao najvišu sigurnosnu dozvolu, čak i njemu je bio onemogućen uvid u naknadne podatke. Rečeno mu je da je to pitanje principa “treba znati”.

Ali u roku od dva dana, predsjednik Kennedy i potpredsjednik Johnson posjetili su Los Alamos u strogoj tajnosti. Malmgren je sumnjao da je to direktno povezano sa izvlačenjem letjelice.

Ubrzo nakon toga, Lawrence Preston Gise, direktor Komisije za atomsku energiju, privatno je pokazao Malmgrenu fragmente srušene letjelice.

“Materijal nije bio metalan u tradicionalnom smislu… bio je lagan i neprirodno hladan na dodir.”

Nije imao šavova, ni varova, ni kompozita. Kada ga je dodirnuo, Malmgren je osjetio nešto drugo: mentalni utisak. “Nije dolazio od njega. Pojavio se bez dozvole ili očekivanja.” Vjerovao je da ga neko tiho posmatra.

Kasnije je rekao svojoj kćerki Pippi da je ovo bila neka vrsta testa. Drugi su vjerovatno bili izloženi istom materijalu da bi se vidjelo kako će reagovati.

Uvid u tajne programe i istorijska zataškavanja NLO-a

Nedugo nakon ovog susreta, zamjenik direktora CIA-e Richard Bissell kontaktirao je Malmgrena. Bissell je bio idejni tvorac Područja 51 (Area 51) i programa špijunskog aviona U-2.

Počeo je davati Malmgrenu tajne brifinge petkom.

Na tim sastancima, Bissell je otkrio da su SAD ranije došle u posjed neljudske tehnologije – uključujući i onu iz pada 1933. godine u sjevernoj Italiji, tokom Mussolinijevog režima.

Ta letjelica, rekao je Bissell, je nakon Drugog svjetskog rata prebačena u SAD uz pomoć Vatikana. Operacija je bila skrivena unutar vladinih sektora za atomsku energiju i vazduhoplovstvo.

Bissell je također rekao da su se NLO-i često pojavljivali oko lokacija za energetska istraživanja kao što su Los Alamos i Oak Ridge.

Pokušaji da se blokira njihova detekcija nisu uspjeli. Činilo se da letjelice privlače eksperimenti s visokom energijom.

Malmgrenu je također rečeno o tajnom istraživanju koje je uključivalo Nikolu Teslu i fizičara Thomasa Townsenda Browna.

Vjerovalo se da su otkrili rane principe onoga što se danas naziva “field propulsion” ili antigravitacija.

Obavještajne službe su vjerovale da se ovo istraživanje preklapalo sa svojstvima primijećenim kod prikupljenih NLO materijala.

Bissell je otkrio da Bluegill nije bio samo test oružja. Bio je također i “signal” – namjerni okidač da privuče ili isprovocira nepoznate objekte. I uspjelo je.

Godinama kasnije, Malmgren je potvrdio: “Vjerovao je da jeste [uspjelo]. Držao je materijal. Rečeno mu je šta je to.

Prema Malmgrenu, Kennedy je već znao za NLO-e iz svog vremena provedenog u mornaričkoj obavještajnoj službi.

Nakon Bluegilla, on i Johnson su bili obaviješteni o onome što je pronađeno. Malmgren je rekao da je Kennedy želio tri stvari:

• Smanjiti nuklearne tenzije koordinacijom nadzora svemira sa Sovjetima.
• Postepeno deklasificirati pogonske i energetske tehnologije.
• Započeti zajedničko istraživanje sa Sovjetskim Savezom o porijeklu i namjerama ovih objekata.

Kennedy je planirao nastaviti s tim u svom drugom mandatu. Ali to ga je dovelo u sukob s vojnim i obavještajnim čelnicima koji su željeli tajnost. Bojali su se da bi saznanje javnosti moglo srušiti strukture moći.

Malmgren je tvrdio: “To je vjerovatno bio glavni razlog zašto je Kennedy ubijen.” Brifinzi, njegova promjena u politici i njegovo sve veće zalaganje za otvorenost bili su previše usklađeni da bi se ignorirali. Ovo nije bila teorija – to je bio, Malmgrenovim riječima, “zaključak”.

Vlada iz sjene i skrivena tehnologija

U svojim konačnim otkrićima, Malmgren je imenovao tajnu grupu koja je pratila sve ovo: “Majestic”. Rekao je da su ga pratili otkad je bio tinejdžer, nadzirući pojedince kojima bi kasnije mogao zatrebati pristup ili kontakt.

Majestic nije bila stalna agencija. Bila je to rotirajuća grupa visokorangiranih vojnih, obavještajnih i privatnih ugovarača. Djelovala je iznad predsjedničkog nadzora i izvan znanja Kongresa.

Njihov zadatak je bio da upravljaju kontaktima i tehnologijom koji uključuju neljudske izvore – bez izlaganja javnosti.

Malmgren je rekao da su prešli sa tajnosti na eksperimentisanje. Do kasnih 1950-ih, razvili su sisteme usmjerene energije koji su oponašali efekte nuklearnih eksplozija, s posebnim ciljem da gađaju neidentificirane letjelice. Bluegill nije bio prvi pokušaj, samo najuspješniji.

Također je ovo povezao sa Strateškom odbrambenom inicijativom (SDI), ili “Ratovima zvijezda”, pokrenutom pod predsjednikom Reaganom.

SDI nije bila samo za protivraketnu odbranu. Malmgren je rekao da korijeni ove organizacije sežu u decenije tajnog rada protiv UAP-ova (Neidentificiranih zračnih fenomena). Pravi cilj? Kontrola – ne samo odbrana.

“Kada bi se pronađene letjelice mogle rekonstruirati obrnutim inženjeringom… ravnoteža moći na Zemlji bi se promijenila,” rekao je Malmgren.

Strah se nije ticao kontakta s vanzemaljcima. Radilo se o tome ko kontrolira tehnologiju koja je proizašla iz toga.

Izgubljeni snimak i posljednja poruka

Malmgren je potvrdio da postoji video dokaz o živom vanzemaljcu, vjerovatno iz incidenta u Roswellu. Biće je bilo “malo, humanoidno i neverbalno.”

Vidio je snimak, ali je odbio da ga detaljno opiše. Bio je pohranjen u Obavještajnoj agenciji odbrane (DIA) i gledali su ga samo oni sa najvišim ovlastima.

Također je govorio o testnom snimku. Originalni snimak Bluegilla postojao je u dvije verzije: Kettle One i Kettle Two.

Kettle One je javno objavljen, prikazujući samo detonaciju. Ali nešto je izbačeno montažom – bijeli oblik koji je prekrivao dio neba gdje je objekat ušao.

Kettle Two, jasnija verzija, nikada nije objavljena. Zahtjevi na osnovu Zakona o slobodi informacija (FOIA) bili su odbijeni ili blokirani.

Montažeri koji su bili uključeni priznali su da je objekat uklonjen radi zaštite “narativnog kontinuiteta”.

Prije svoje smrti, Malmgren je prenio posljednju poruku svojoj kćerki. Ponovo je potvrdio ono što je vjerovao da se dogodilo. I rekao joj je da je pronađeni objekat – vjerovatno vanzemaljski – promijenio sve.

Ovaj prikaz je zasnovan na posljednjem intervjuu Haralda Bernarda Malmgrena – pouzdanog predsjedničkog savjetnika s Q-odobrenjem – koji je vodio i objavio novinar Jesse Michels.

Izražavamo duboku zahvalnost Jesseju Michelsu za očuvanje ovog istorijskog zapisa.

Prevedeno uz dozvolu sa: anomalien.com