Vojni aerodrom Željava (obilazak sa nekadašnjim radnikom)
Vojni aerodrom Željava, najveći podzemni aerodrom i nekadašnja baza JNA. Aerodrom koji budi znatiželju kod mnogih zbog svog vojnog značaja, dostignuća, performansi, ali i mnogih intrigantnih teorija koje se vežu… The post Vojni aerodrom Željava (obilazak sa nekadašnjim radnikom) appeared first on Putovanja za pet.
Vojni aerodrom Željava, najveći podzemni aerodrom i nekadašnja baza JNA. Aerodrom koji budi znatiželju kod mnogih zbog svog vojnog značaja, dostignuća, performansi, ali i mnogih intrigantnih teorija koje se vežu za njegovu prošlost.
Aerodrom Željava je oduvijek bio mnogima nepoznanica, čuvana tajna i nepresušan izvor zagonetki.
I sami smo željeli da zavirimo u njegovu utrobu, vidimo njegovu veličinu, naslutimo vojnu moć koju je imao i to sve iz prve ruke, od nekog ko je unutar njega radio, ko je u njemu boravio, ko ga u dušu poznaje.
Iako je ruiniran, nudi posebnu avanturu.
Kako izgleda obilazak vojnog aerodroma Željava uz vođstvo nekadašnjeg njegovog mehaničara, kako je bio organizovan sam aerodrom, zašto je baš ovdje napravljen, koje su mu performanse, šta sada možete vidjeti u njegovoj unutrašnjosti, kako ga možete obići, šta je potrebno da ponesete, gdje se nalazi, šta sve možete vidjeti u vojnoj avio bazi i kako su ga djeca doživjela, sve vam pišemo u nastavku.
Uglavnom je bilo zanimljivo i iznad naših očekivanja.
Šta je bio vojni aerodrom Željava?
Vojni aerodrom Željava je izgrađen 1968. godine i od samog projektovanja, razrade projekta, (od 1954. godine) prošlo je samo 14 godina.
Za vrijeme Hladnog rata, zbog bojazni od napada atomskim oružjem, najviši jugoslovenski vojni vrh odlučuje da izgradi u potpunoj tajnosti jedan od dva dežurna vojna aerodroma u Jugoslaviji koji će pružiti odbranu i vazdušni nadzor teritorije, ali i koji će ostati imun na napad atomskim oružjem.
Vojni aerodrom Željava je u punoj funkciji korišten od 1968. godine do 1992. godine kada je uništen aktiviranjem minsko-eksplozivnih sredstava pri povlačenju JNA.
Vojni aerodrom Željava, poznatiji još kao Aerodrom Željava, Vojni aerodrom pored Bihaća, Aerodrom pored Plitvica, Željava itd danas sve više budi interesovanja kod posjetilaca.
Ne preporučuje se samostalan obilazak zbog njegovog ruiniranog stanja, kao i lavirinta potpuno mračnih tunela koji vas dočekuju u njegovom podzemnom dijelu. Ne šetajte puno samostalno ni oko pista i podzemnih ulaza, jer još uvijek područje vojnog aerodroma Željava nije u potpunosti deminirano.
Kako izgleda obilazak vojnog aerodroma Željava?
Obilazak podzemnog dijela vojnog aerodroma Željava započinje u Hrvatskoj, iz sela Željave, koji se nalazi u blizini Plitvica, odnosno Ličkog Petrovog Sela.
Na ulazu vojne avio baze postavljen je avion Douglas. Znak da smo na pravom mjestu. Bio je to poklon Jugoslaviji nakon završetka Drugog svjetskog rata. Avion je originalno služio za prevoz i desant padobranaca. Prema nezvaničnim podacima, prema serijskom broju, pronađeno je čak da je baš ovaj avion učestvovao u iskrcavanju u Normandiji.
Sijao je punim sjajem do samog povlačenja JNA. Sada ga je već nagrizao zub vremena, a i iz unutrašnjosti se uzelo sve što je moglo. Međutim, nezaobilazna je tačka za fotografisanje. Baš je fora, priznaćete.
A preko puta teško uočljive zgrade kasarne (baze). Kažu da ih je bilo 40-ak. Sada prepuštene vremenu i prirodi, dovedene su u stanje neprepoznatljivosti čak i od strane onih koji su u njima stalno boravili.
Bio je tu smješten komandni centar, bioskopska sala, učionica, vježbaonica, spavaona, mehaničarske radionice, generatori, kuhinja, igrališta, vježbališta za zaposlene…
Ono što je posebno interesantno je da nisu svi zaposleni u bazi imali pristup podzemnom dijelu aerodroma. Sve je bilo podređeno strogoj tajnosti vojnog aerodroma Željave.
Iznenadi nas prisustvo privatnih kuća u vojnoj bazi, odmah nakon kasarne.
Prilikom izgradnje vojnog aerodroma u potpunosti je iseljeno selo Baljevac. Ostalo je samo groblje koje se nalazi između ulaza 3 i 4 u podzemni objekat. A selo Željava je tom prilikom dijelom iseljeno. Međutim, ostalo je par kuća stanovnika Željava u krugu aerodroma čiji su vlasnici imali posebne propusnice za mogući prilaz kući.
Nakon 3 km vožnje od samog ulaza, odnosno kasarne, dolazimo do ulaza u podzemni dio objekta koji se službeno zvao Klek ili O-505 (Objekat 505).
Vojni aerodrom Željava je imao 4 ulaza u podzemni dio objekta, a oko njih 5 pista, od kojih su 2 poletno-sletne, a tri poletne.
Sada podzemni dio, pista 4 i dijelovi piste 1 i 3 pripadaju Republici Hrvatskoj (Opština Korenica), dok se piste 2 i 5 nalaze na području BiH (Grad Bihać).
Ispred nas ulaz u unutrašnjost planine Plješevice. U obliku je aviona MIG 21. I drugi ulazi su bili istog oblika, ali su neki urušeni za vrijeme miniranja. Lampe na glave, palimo svjetiljke, još jednu svjetiljku u ruku i obilazak počinje.
Na prvom udaru vrata. Vodič nas upoznaje kako su deflektori projektovani da usmjere udarne talase i sprovode ih u posebno dizajniranu komoru.
U daljini mrak. Osjeti se miris prašine i ukus kerozina.
Očekuju nas tuneli (galerije) dužine 3,5 km, međusobno povezani u obliku slova M.
Vodič priča svoju životnu priču. Oživljava vidno urušene tunele i pomoćne prostorije. Dočarava nam atmosferu koja je vladala u vojnom aerodromu Željava.
U bazi je tada bio smješten 117. Lovačko-avijacijski puk (LAP) sa 124. i 125. ekadrilom, kao i 352. izviđačka eskadrila. Naoružani su bili tada najsavremenijim avionima MIG-21 različitih verzija i namjena.
Podzemni dio aerodroma je mogao da primi oko 60 aviona, a u svakom trenutku je u njemu bilo oko 500 zaposlenih.
Bilo da je bilo mirno ili ratno vrijeme, svi avioni su uvijek bili pod zemljom. Izlazili bi samo angažovani avioni za vrijeme letačkog dana i dežurni par koji je uvijek bio spreman i naoružan za uzlijetanje.
Ne moram vam posebno ni naglašavati kako su djeca oduševljeno izgledala kada je pričao da se u slučaju hitnog poziva moralo ako treba i u donjem vešu izlijetati, ali se dežurni par morao vinuti u nebo za 2 minuta.
Vojni aerodrom Željava nije služio za obuku, već za jedinice prve borbene linije. U njega su stizali samo najbolji. Bila je čast i veoma značajan uspijeh raditi u O-505.
Podzemni dio aerodroma je napravljen tako da je u slučaju udara mogao samostalno da opstane 30 dana, pa čak neki tvrde i 6 mjeseci. Posjedovao je on sve pripadajuće i neophodne prateće prostorije koje su mu to i omogućavale.
Vojni aerodrom Željava je morao da obezbijedi smještaj i nesmetan rad 3 do 5 eksadrila u uslovima klasičnog, ali i nuklearnog rata. Morao je sve vrijeme da obezbijedi kontrolu letenja i meteorološku stanicu.
Provodi nas vodič kroz tunele, odnosno galerije. Nepregledni tuneli. Svaki dužine 400, 500 i 350 m. Svodastog su oblika, svaki visine 8 m i širine 12 m, a na ukrštanjima visine i do 12 m.
Razgrnusmo nogom prašinu po podu, još se vide crvene boje kao oznake. Objašnjava nam vodič kuda su vodile staze za pješake, da su u udubljenjima bili dijelovi protivpožarnog sistema.
Svako mjesto za parkiranje u tunelima je imalo svoj priključak za punjenje aviona gorivom. Još uvijek se neki dijelovi dobro očuvani.
Pitaše se malci kako su avioni dolazili do svog parkinga. U tome su im pomogli elektro-akumulatorski tegljači.
Zavirili smo mi i u jednu od 11 klima-komoru koja je obezbjeđivala konstantnih 22ﹾC i 95% vlažnosti. Pratili smo zaštićene ventilacijske šahtove koji su ujedno bili i rezervni izlazi na površinu zemlje. Glavicama smo jurili ostatke električne, vodovodne i kanalizacijske mreže.
Posjedovao je vojni aerodrom Željava i poseban razglasni i video-nadzorni sistem.
Uveo nas je vodič i u prostoriju gdje je sačuvan agregat, jedan od tri koji su bili, i to onaj koji je proizvodio 1 MVA. Inače je kompletan podzemni dio aerodroma trošio 8 MVA.
A djeca se čudila svakom dugmiću i svakoj ručkici koja se još uvijek mogla pomjeriti.
Upoznasmo se i sa algama koje žive u avionskom gorivu.
Obasjavajući svjetiljkama upadali smo u skladište raketa, spavaonice, prostorije mehaničara…
Uvijek u mraku i sa posebnom pažnjom pri kretanju. Mnogo je dijelova stropova i cigli po podu, puno je rupa, otvorenih kanala. Nerijetko su tu i bare, kablovi i armatura koja visi sa plafona.
Ali je to nama svima samo dodavalo mrvu više znatiželje za sve veće i dublje istraživanje. Nametala su se mnoga nova pitanja.
A djeca, postala su pravi mali detektivi. Zauzeli su prvi red do vodiča. Preuzeli su vođstvo.
Najviše su se oduševili kada smo upali u sjedište LAP-a. Na sve strane razbacane i napola uništene vojne karte, knjižice, priručnici, bilješke…
Nađoše kartu Firence, pa i ostale gradove, ma mogli su sklopiti cijelu Italiju. Vide samo koliko im lampa dozvoli, na sve strane prašina u nenormalnim količinama. Ali, ne predaju se. Hrljaju, prevrću, traže, oduševljavaju se. Probudiše se detektivi u njima.
Uveo nas je vodič i u cisterne u skladištu goriva. Prave pravcate cisterne. Ulazili smo im u unutrašnjost sve do jednoj. Učili kako se točio kerozin i uživali.
Vojni aerodrom Željava se snabdijevao kerozinom ne samo iz ovih skladišta, nego i cjevovodom dugim 10 km koji je vodio iz skladišta na brdu Pokoj kod Bihaća. Bio je potpuno obezbijeđen da je mogao da izdrži i nuklearni udar.
I pred kraj našeg putovanja, dođosmo do Zvijezde. Centralno mjesto vojnog aerodroma Željava. Iz njega je vodilo 5 tunela, otuda i naziv Zvijezda. Dočekao nas i slijepi miš. O da, i njih ima u galerijama i prostorijama.
Provede nas vodič kroz operativni centar, ljekarsku ordinaciju, prostoriju za posebna pilotska odijela.
Oduševiše se ogromnom kuhinjom. Saznaše da su piloti imali poseban meni. Čudili se da su pločice u kuhinji opstale, ali ne želješe da vide kakve su pločice u mrtvačnici. Na sve su mislili kada su uzimali u obzir da bi mogli biti izolovani pri nuklearnom udaru.
Prođosmo i kroz prostoriju šifrista, ali nas je najviše privukla laboratorija za izradu fotografija. Na sve strane trake Lorapa (aero foto snimanja). Raj za djecu. Još kad im je vodič objašnjavao kako su se izrađivale fotografije, kao da smo došli u najbolju interaktivnu radionicu.
Doživjesmo mi i potpuni mrak. To u vojnom aerodromu Željava i nije tako teško. Samo sve lampe pogasite u bilo kom trenutku i to je to. Na svakom mjestu vas dočeka mrkli mrak.
Za kraj opet dođosmo do vrata, ali očuvanih, zatvorenih. Upoznasmo se sa nišama sa strane u koja su se vrata uvlačila. Moćno za gledati. Sva vrata su imala protiv-udarne ventile. Otvarala su se ručno ili električnim putem, a jedna čak i hidraulički.
I opet nas evo napolju, ispred podzemnog dijela. Pokazuje nam vodič kontrolni toranj između ulaza 2 i 3. Ne bismo ga primijetili bez njega. Nije pametno ni uputiti se do njega, jer područje nije deminirano.
Kontrolni toranj je omogućavao vizuelni pregled nad pistama i trianglu – sjecištu pista koje su vodile u tunele. Nekada je vodio lift do njega, ali sada nikako nije bezbjedan ni za proviriti.
Prođosmo autom i dijelovima pista 1 i 3, a ko bi mogao odoljeti vožnji autom po pisti. Pa kao da ste u filmu.
Nemojte se upućivati na pistu broj 4, imajte u vidu da je vojni aerodrom Željava na području Hrvatske i BiH i baš tu ćete naići na policiju i državnu granicu.
Na pistama u Hrvatskoj se sada organizuju trke 402 Street Race sa automobilima koji imaju više od 1.500 konjskih strana.
I da, ako ste slučajno čuli za dokumentarac „Huston we have a problem“ slovenskog reditelja Žige Virca koji govori o prodaji svemirskog projekta Tita američkom predsedniku F. Kennediju kako bi SAD pretekao SSSR u razvoju svemirskih letjelica, riječ je o vojnom aerodromu Željava koji je navodno razvijao baš taj jugoslovenski svemirki program.
NASA je naravno demantovala kompletnu priču.
6 uslova koje je morao da ispuni vojni aerodrom Željava?
Dežurni vojni aerodrom je morao da ispuni 6 uslova:
- Da bude na tadašnjoj jugoslovenskoj geostrateškoj osnovici. Morao je biti dovoljno duboko u državnoj teritoriji. Smatralo se da su tadašnje baze u Somboru i Batajnici izuzetno ranjive u slučaju napada Varšavskog pakta. Čak se procjenjivalo da bi u roku od 20 dana borbe bili uništeni svi Jastrebi-G1.
- Morao je biti ravnomjerno udaljen od najvažnijih strateških ciljeva;
- Trebao je izdržati udar bombe od 20 kilotona u prvom naletu;
- Da služi svrsi u sljedećim desetljećima bez većih prepravki i tako opravda ogromna uložena sredstva;
- Da svi izvođači radova potpišu ugovor o najstrožem čuvanju tajne narednih 50 godina;
- Da obezbjedi životne i radne uslove za namjensko korištenje sa punom autonomijom do 30 dana, pri čemu u njemu treba biti obezbjeđen smještaj tri do pet eskadrila sa komfornim smještajem i radom u uslovima klasičnog i nuklearnog rata, kontrolu letenja i meteorološku stanicu.
Zašto je tajni vojni aerodrom Željava baš ovdje napravljen?
Prije svega zato što je ispunjavao sve navedene uslove.
Sa druge strane, geomorfološka slika je bila povoljna. Ovaj predio raspolaže sa prirodnim uvalama za ulaze i grebenima koji ih razdvajaju.
Planina Plješevica je predstavljala idealnu prepreku u slučaju napada. Nije se mogao niko prikriveno približiti objektu. Sa druge strane, omogućavala je i taktičko iznenađenje. Avioni su bili sigurni pri polijetanju iz radarske sjene planine.
Šta treba ponijeti i kako se obući pri obilasku vojnog aerodroma Željava?
I sada kada ste sve pročitali, sigurno ste se zainteresovali za obilazak vojnog aerodroma Željava.
Mi vam možemo preporučiti vodiča sa kojim smo mi posjetili aerodrom. Molim vas, samo nam PIŠITE.
Obilazak vojnog aerodroma Željava traje 2 sata.
Ako se pitate da li je vojni aerodrom Željava radioaktivan, ne brinite, nije. Prema službenim analizama ne postoji prisustvo radioaktivnih materija.
Šta obući pri obilasku podzemnog dijela aerodroma?
- Udobnu dublju nepropusnu obuću;
- Topliju garderobu, jer je unutra konstantnih 10ﹾC (poželjna i kapa i rukavice);
- Garderobu prilagođenu boravku u prostorijama sa puno prašine;
- Vodu;
- Marame ili maske za prekrivanje lica ukoliko vam smeta veća količina prašine;
- Lampe (nosi sa sobom vodič).
Kad završite sa obilaskom aerodroma Željava, znate šta nikako ne smijete propustiti, a nalazi se u neposrednoj blizini, Plitvička jezera.
The post Vojni aerodrom Željava (obilazak sa nekadašnjim radnikom) appeared first on Putovanja za pet.
Koja je vaša reakcija?
