Oduzimanje digitalne slobode i kontrola digitalnog ponašanja kao oblik tehnološko-digitalnog nasilja

Nasilje u partnerskim odnosima može imati različite forme. To ne mora biti samo fizičko nasilje,  jer obično, kada se ono dogodi, postoji čitav niz drugih događaja, ultimatuma, vidova psihološkog i ekonomskog nasilja, odvajanja žrtve od prijatelja i porodice, koji su se desili prije toga. Jedan od oblika nasilja je i tehnološko-digitalno nasilje.

Definicija digitalnog nasilja u partnerskim odnosima odnosno tehnološko- digitalnog nasilja u porodici te tehnološko-digitalnog rodno zasnovanog nasilja bi obuhvatala širok dijapazon ponašanja. S tim da sam termin „porodično nasilje” ne uvažava odnose u kratkotrajnim vezama i vezama koje nisu registrovane kao partnerstvo ili brak, dakle predstavlja jedan uži pogled na nasilje, a samim tim i ne pokriva jedan dio žrtava. Termin rodno zasnovano nasilje je često sinonim za nasilje nad ženama, ali i pripadnicima LGBTIQ populacija i ne pokriva nasilje nad muškarcima, koje itekako postoji, pogotovo u digitalnoj sferi.

Kao definicija bi se mogla iskoristiti ova sa stranica UK parlamenta, da je to „bilo koji incident ili obrazac incidenata kontrolirajućeg, prisilnog ili prijetećeg ponašanja, nasilja ili zlostavljanja između osoba u dobi od 16 ili više godina koje su ili su bile intimni partneri ili članovi porodice bez obzira na spol ili seksualnost.

Oblici tehnološko-digitalnog nasilja

Kada razmišljamo o tehnološkom nasilju nad partnerom i ovdje ćemo se malo više fokusirati na žene, obično mislimo na upotrebu tehnologije – aplikacije pametnih telefona, umjetne inteligencije i sl. u svrhu kreiranja omalovažavajućih slika, koje ne moraju samo podrazumijevati pornografiju ili golotinju. To može biti i slika pokrivene žene bez marame, slika koja na bilo koji način omalovažava i ismijava izgled osobe ili neku fizičku nesigurnost, bilo šta zbog čega se neko može osjećati nelagodno. Ili dijeljenje slika bez pristanka druge osobe – ovo posebno ima svoju težinu kod postavljanja slika djece. Danas, kada se radi selfiji i slike, obično se pita osobe na slikama da li se može objaviti i tagovati – baš kao i prilikom fotografisanja za potrebe nekih događaja kada se daje saglasnost za fotografisanje i objavu slika, čak i kada se radi o punoljetnim osobama.

To ne mora biti ni upotreba modela umjetne inteligencije za stvaranje takvih slike, nego i korištenje postojećih stvarnih slika osobe.

U ovo spadaju i svi oblici praćenja, ugradnje softvera za praćenje i snimanje, stalkanja, doxxanja, zlostavljanje, seksualna prinuda i seksualna ucjena, osvetnička pornografija, slanje eksplicitnog sadržaja, seksualnog uznemiravanja, govora mržnje, verbalnog ponižavanja putem tehnologije, prijetnji, razni vidovi maltretiranja i proganjanja. Ovdje često postoji i proganjanje koje partnerke vrše partnerima/nekadašnjim partnerima i sl. ali slučajevi digitalnog nasilja nad muškarcima ih ne amnestiraju od činjenice da podaci govori kako su žene više žrtve digitalnog nasilja.

Prema UN Women, najčešći oblici digitalnog nasilja nad ženama i djevojkama su seksualno uznemiravanje i uhođenje. To uključuje neželjene poruke, objave na društvenim mrežama, pozive i dijeljenje intimnih fotografija bez pristanka. Žene često doživljavaju uvredljive komentare, eksplicitne poruke i praćenje putem GPS aplikacija, što im narušava sigurnost i u online i u stvarnom životu.

Druge vrste nasilja uključuju sajber nasilje, govor mržnje, seksualnu eksploataciju, klevetu, osvetničku pornografiju i ucjene. Napadači koriste razne digitalne alate – od mobitela i računara do društvenih mreža, video platformi, online igrica i GPS-a. Isti izvor navodi kako su milioni žena i djevojčica svake su godine pogođeni digitalnim zlostavljanjem i tehnološkim nasiljem. Studije pokazuju da je između 16 i 58 posto žena iskusilo ovu vrstu nasilja.

Ograničavanje i oduzimanje digitalne slobode te digitalna izolacija kao vid nasilja

No, postoji još jedan oblik digitalnog nasilja, koji nisam našla popisima ponašanja koja se podvode kao tehnološko digitalno nasilje a to je  oduzimanje digitalne slobode i digitalna izolacija.

To je vrsta suptilnog nasilja u kojem jedan partner, pod krinkom zaštite partnera/partnerice i zaštite privatnosti, postavlja ili ultimatum ili brani upotrebu tehnologije, društvenih mreža ili fizički oduzima žrtvi uređaje, oduzima finansijski pristup uređajima (žrtva sama nema novca kupiti uređaj i ovisi o partneru).

„Uslov da se naša veza nastavi jer da ti ukineš profile na mrežama, šta će ti to, ne trebaš dijeliti sa svijetom svoju/našu privatnost”. 

Ovo, može pratiti i ponižavanje, slutshaming:  „Samo k*rve koriste mreže, to nije za poštene žene.”

Potpuno je, da naglasim, druga stvar ako jedan od partnera svojevoljno odabere da je/ga društvene mreže ne zanimaju i ne želi objavljivati, imati profili ili ako ima, koristi ih pasivno.

Iako društvene mreže sa svim problemim data-scrapinga i korištenja podataka korisnika za treniranje AI modela nisu nikako primjer dobrih praksi i etičkih standarda, ipak te iste društvene mreže omogućavaju sticanje i održavanje poznanstava, čitave biznis modele i ekonomsku nezavisnost, a dosta onih koji zarađuju na ovim biznis modelima jesu žene. Također, društvene mreže daju i mogućnost žrtvi da prijateljima uputi poziv za pomoć i da znake nasilja.

Partnerska ljubomora i zabranjivanje korištenja tehnologije vid su kontrole, odraz ljubomore te način odvajanja žrtve od kruga ljudi koji joj mogu pomoći i sa kojima može komunicirati. Ograničavanje upotrebe društvenih mreža i tehnologije dodatno kreira nejednakost, oduzima žrtvi mogućnost informisanja i savjetovanja i izdvaja je iz njenog kruga prijatelja. Ovo je dio koersivne kontrole žrtve i oblik je nasilja bilo analogno, bilo digitalno. Studija Kelly et all 2014 je pokazala kako 95% osoba koje prežive nasilje u parnterskim odnosima ima iskustvo sa koersivnom kontrolom, dok su kasnije studije pokazale kako su 95% žrtava bile žene, a 74% počinitelja muškarci.

Postoje načini na koje donekle možemo kontrolisati sadržaj koji dijelimo na mrežama – od restrikcije i zaključavanja profila, to toga da objavljujemo samo sadržaje o sebi, ali štitimo partnerovu privatnost. To nas možda neće zaštiti dovoljno od samih kompanija, ali djelimično može od dijeljenja previše stvari o sebi javno. Zabrana korištenje mreža i prisiljavanje na digitalni detoks bi trebali biti jedan od red flags u partnerskim odnosima.

Kreiranje ovog sadržaja podržala je Evropska komisija i UG Zašto ne. Stavovi i vrijednosti izneseni u njemu isključiva su odgovornost autora/ica i ne predstavljaju nužno stavove i vrijednosti Evropske komisije.

The European Commission’s support for the production of this content does not constitute an endorsement of the contents, which reflect the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

The post Oduzimanje digitalne slobode i kontrola digitalnog ponašanja kao oblik tehnološko-digitalnog nasilja appeared first on Nauka govori.