Manjača - divlja ljepota i zvuk planinske samoće
Ako želite da osjetite planinu koja spaja istoriju, divljinu i mir, a da ne morate daleko od Banjaluke, Manjača je savršen izbor.

Smještena svega tridesetak kilometara južno od grada, ova planina i visoravan istovremeno skriva priče iz prošlosti, netaknutu prirodu i potencijal za istinski odmor duše i tijela.
Više od planine - Manjača kao zaboravljena kapija Krajine
Manjača je ime koje se često pominje u kontekstu vojne istorije, ali to je samo jedan sloj njenog identiteta. Iza mene se krije visoravan koja se pruža na nadmorskoj visini od preko 1000 metara, sa stotinama hektara livada, šuma, pašnjaka i čiste planinske tišine.
Ovdje su zime oštre i duge, ljeta kratka i svježa, a pejzaže presijecaju uski makadamski putevi, napuštena sela i stada ovaca u daljini.
Put ka Manjači: Kuda i kako?
Do Manjače se može doći iz više pravaca - najlakše iz pravca Banjaluke preko sela Kola, a zatim kroz visoravni koje vode ka vojnom poligonu. Drugi pristupi vode preko Mrkonjić Grada i Šipova. Pristupna infrastruktura nije idealna, pa se preporučuje terensko vozilo, posebno u zimskom periodu ili nakon kiše.
Ipak, upravo ta nepristupačnost čuva autentičnost Manjače. Nema buke, gužve ni komercijalizacije - samo netaknuta priroda i tišina.
Šta raditi na Manjači?
Planinarenje i istraživanje prirode - staze nisu uređene, ali upravo to privlači one koji žele "off the beathen path" doživljaj.
Kampovanje - zbog nadmorske visine i čiste prirode, idealna je za ljubitelje kampovanja. Noći su tihe, a zvjezdano nebo gdje gradska svjetla ne dopiru otkrivaju sve zvijezde našeg neba.
Fotografija - zeleni pejzaži, zalasci Sunca i divlje životinje čine Manjaču rajem za fotografe.
Seoski turizam - u okolnim selima poput Stričića, Gornjim i Donjim kolima ili Sitnice, možete osjetiti duh krajiškog sela i probati domaće specijalitete: sir, kajmak, pite ispod sača, kuvana jela i sušeno meso. Malo-malo, uz put nailazite i na pečenjare, one skromne ali mirisne, gdje čak i slučajni prolaznici mogu zastati na porciju janjetine sa ražnja. To je doživljaj za sva čula i još jedan podsjetnik da Manjača hrani i dušu i tijelo.
Posjeta vještačkom jezeru - u srcu visoravni nalazi se vještačko jezero, napravljeno za potrebe vojnog poligona, ali danas predstavlja pravi mali biser za ribolovce, šetače i one koji žele pobjeći od gradske vreve. Jezero, iako neprirodno napravljeno, savršeno se uklopilo u ambijent platoa, i privlači i ptice i ljude.
Stričići - srce tradicije i Kočićeve Krajine
Ako se Manjača može nazvati plućima visoravni, onda su Stričići njeno srce. Ovo selo, rodno mjesto književnika i narodnog tribuna Petra Kočića, čuva duh starih vremena, miris drvenih kuća i toplinu ljudi koji još uvijek slave život sa zemljom.
Najpoznatiji događaj je Kočićev zbor, koji se održava krajem avgusta svake godine. To nije samo kulturna manifestacija, već pravi narodni sabor - sa borbama bikova, krajiškom pjesmom, tradicionalnom hranom i okupljanjem ljudi iz cijele regije. Taj dan Manjača, zaživi u bojama i zvucima, pokazujući kako tradicija i priroda idu ruku pod ruku.
Manjača kroz istoriju
Manjača nije samo prirodni fenomen, već i svjedok turbulentne prošlosti - kako iz vremena Drugog svjetskog rata, tako i kasnijih sukoba. Danas se na visoravni nalazi vojni poligon koji još uvijek funkcioniše, ali i napuštena vojna infrastruktura koja svjedoči o hladnoratovskoj eri.
Ipak, upravo da istorijska pozadina daje Manjači dodatnu težinu - mjesto gdje se tišina i priče iz prošlosti sudaraju u vjetrovima koji ne prestaju da duvaju preko visoravni.
Manjača nije za svakoga - i baš zato je vrijedna
Manjača nije destinacija za turiste u papučama. Nema bezbroj kafića, hotela, niti vodiča. Ali ako tražite iskonski dodir prirode, pejzaže koji oduzimaju dah i iskustvo koje nećete zaboraviti - Manjača je tu, i čeka vas. Divlja, svoja, autentična - baš kao što i treba da bude.
Koja je vaša reakcija?






