Đurđevdan – praznik proljeća i vjere u snagu svetog Đorđa
Đurđevdan, dakle, nije samo dan sveca – to je praznik proljeća, vjere, i narodne duhovnosti, koji podsjeća na snagu života i svjetlosti nad tamom.
Svake godine 6. maja pravoslavni vjernici širom Balkana obilježavaju Đurđevdan – jedan od najpoštovanijih praznika u narodu, posvećen svetom velikomučeniku Georgiju, poznatom kao Sveti Đorđe. Praznik nosi duboku duhovnu, istorijsku i narodnu simboliku, a njegovo obilježavanje spoj je hrišćanske tradicije i starijih, predhrišćanskih običaja povezanih sa prirodom i buđenjem života.
Sveti Đorđe je bio rimski vojnik koji je stradao kao mučenik zbog svoje vjere u Hrista, početkom 4. vijeka. U hrišćanskom predanju poznat je i po legendarnoj borbi sa aždajom – simbolom zla – što ga je učinilo zaštitnikom vojske, ratnika, ali i simbola borbe za pravdu i istinu.
U srpskom narodu, Đurđevdan se od davnina slavi kao dan kada se priroda potpuno budi, stoka prvi put izvede na pašu, a ljudi ukrašavaju kuće i imanja zelenilom. Tradiocionalni su rituali branja ljekovitog bilja, kupanja u rijekama prije izlaska sunca, pravljenja đurđevdanskih venaca od vrbovih grančica i cvijeća – sve sa željom za zdravlje, napredak i sreću u godini koja dolazi.
Đurđevdan je i krsna slava mnogih domaćinstava, a proslavlja se svečanim liturgijama u crkvama, lomljenjem slavskog kolača, okupljanjem porodice i gostiju. Posebno je značajan i u romskoj kulturi, gdje se praznik obilježava kao dolazak ljeta i nove nade.
Ovaj praznik često nosi i nostalgične tonove, kako kroz običaje, tako i kroz muziku – poznata pjesma "Đurđevdan je" postala je dio kolektivne svijesti mnogih naroda sa prostora bivše Jugoslavije, podsjećajući na važnost sjećanja, zajedništva i obnove.
Koja je vaša reakcija?
