Učenje pod krošnjama – Beograđani na radionici o drveću uz Dunav

Nedjeljno popodne na Zemunskom keju proteklo je u znaku prirode, znanja i zajedništva. Beograđani su imali priliku da dan provedu na otvorenom, učeći o drveću koje nastanjuje ovo područje, a radionici je prisustvovao i Energetski portal.

Prvu radionicu organizovala je Zajednica za Prava Prirode Beograda, s ciljem da građani nauče kako da prepoznaju i mapiraju drveće u svom okruženju. Ideja je da se kroz ovakve aktivnosti postepeno gradi kolektivna svijest o važnosti očuvanja gradske prirode, ali i individualna odgovornost svakog pojedinca.

„Da bismo sačuvali prirodu, moramo je najprije upoznati”, poruka je koja se provlačila kroz cijelu radionicu. U tome je učesnicima pomogao šumarski stručnjak Stefan Vukić iz Inicijative Braničevo, koji ih je upoznao sa najvažnijim vrstama drveća koje rastu duž Zemunskog keja.

Prepoznavanje vrsta nije važno samo radi znanja, već i kao prvi korak ka njihovoj zaštiti. Kako je istaknuto, neka stabla su posebno dragocjena i istovremeno ugrožena, bilo zbog urbanizacije, neadekvatnog održavanja, bilo zbog zamjene autohtonih vrsta ekonomičnijim hibridima.

Prema Nacionalnoj inventuri šuma iz 2008. godine, Srbija ima oko 30 odsto šumovitosti. Najzastupljenija autohtona vrsta je bukva (40 odsto), zatim hrast (25 odsto), koji se često može naći upravo u priobalnim područjima. Međutim, šume u ovim zonama obuhvataju tek 22.400 hektara – svega 0,001 odsto teritorije Srbije – što ih čini izuzetno rijetkim i ugroženim. Slična situacija je i s topolama, kojih ima oko 48.000 hektara (0,2 odsto).

Na globalnom nivou, čak 90 odsto autohtonih šuma nalazi se pod određenim stepenom ugroženosti.

Pročitajte još:

• Građani Šipova organizuju protestnu šetnju za spas Plive
• City Nature Challenge 2025. – bioraznovrsnost našeg svijeta
• CZIP poziva na zaštitu prirodnih područja Crne Gore od interesa investitora

Kroz šetnju i praktičan prikaz, učesnici radionice su saznali kako se vrste drveća prirodno raspoređuju od obale rijeke ka kopnu: uz samu vodu dominiraju bijele vrbe, zatim slijede topole, pa hrastovi. Među vrstama o kojima se posebno govorilo, istakla se domaća crna topola, prepoznatljiva po izraženim čvorovima.

„Zovu je još janj toploa ili mazer. Kada vidite po vašarima stolove sa nepravilnim oblicima i šarama, to je upravo od crne topole. Zbog toga je ona postala vrlo ugrožena, a teško se obnavlja u prirodi’’, kaže Stefan.

Nasuprot njoj postoji kanadska topola, hibrid koji je nastao ukrštanjem američke i domaće crne topole. Iako brzo raste i koristi se u industriji za izradu gajbica i paleta, nema značajniju ekološku ulogu i često ugrožava opstanak autohtonih vrsta.

Kada je riječ o vrbama i Velikom ratnom ostrvu, najdominantnija u ovom području je bijela vrba, zatim krta vrba, a prisutne su i brojne žbunaste forme – rakita, bademasta vrba, iva, barska iva i druge. Posebno je važno što i vrbe i topole imaju fitoremedijaciono dejstvo – sposobnost da prečišćavaju zemljište i unaprijede kvalitet životne sredine.

Učesnici su takođe imali priliku da vide i negativne primjere upravljanja gradskim zelenilom – odnosno orezivanje tzv. topping metodom. Ova zastarjela praksa, gotovo napuštena u svijetu, skraćuje životni vijek stabala i izlaže ih dodatnom stresu.

Na keju je primjećen i sibirski brest, brzo rastuće drvo koje pruža dobru sjenu i koristi se kao vjetrobran, jer može da se sadi gusto.

Radionica je pokazala koliko je važno da se grad upozna sa sopstvenom prirodom – da građani nauče da gledaju, prepoznaju i razumiju ono što raste oko njih.

Katarina Vuinac

Članak Učenje pod krošnjama – Beograđani na radionici o drveću uz Dunav se pojavljuje prvo na Energetski Portal.