Beton protiv prirode: Kako je rijeka Vrbas izgubila svoje obale (FOTO)
Pored betonizacije, problem uzurpacije rijeke postaje sve očigledniji. Obale Vrbasa, koje bi trebale biti javno dobro, sve više zauzimaju privatne parcele, kafići, restorani i privatne platforme za pristup vodi. Građani prijavljuju fizičke barijere, zaključane kapije i ograde koje onemogućavaju pristup rijeci, posebno u ljetnim mjesecima.
Rijeka Vrbas – nekada žila kucavica Banjaluke, simbol prirodne ljepote i slobode, danas sve više liči na betonski kanal nego na živu rijeku. Tokom posljednjih deset godina, grad Banjaluka uložio je milione maraka u "uređenje" riječnog korita, a iza tog termina često se krije neosjetljivo betoniranje, nasipanje i fizička kontrola toka rijeke – na štetu njenog prirodnog izgleda, biodiverziteta i prava građana na slobodan pristup vodi.
Milioni za “uređenje” – priroda kao kolateralna šteta
Prema javno dostupnim podacima i budžetima grada Banjaluka, u periodu od 2014. do 2024. godine, za uređenje i "sanaciju" korita rijeke Vrbas izdvojeno je preko 20 miliona KM. Samo u posljednje tri godine (2021–2023), uloženo je oko 8 miliona KM, a najskuplji zahvati odnose se na tzv. “protivpoplavne mjere”, regulaciju toka i obalu od betonskih zidova u gradskom jezgru, naročito u naselju Obilićevo, kod Venecija mosta, i nizvodno do Zelenog mosta.
Iako gradske vlasti ističu da se time "povećava bezbjednost" i “uređuje riječna obala”, stručnjaci za ekologiju i urbanizam sve češće upozoravaju da se zapravo radi o ekološki štetnom zahvatu koji uništava prirodni tok, mijenja mikroklimu, ugrožava staništa riba i ptica te dodatno ubrzava vodu, povećavajući opasnost od poplava nizvodno.
Dekada betonizacije: šta se desilo sa Vrbasa od 2014. do 2024.
2014–2016. – Početak većih intervencija u okviru sanacije nakon poplava. Uređenje obala u Obilićevu, uklanjanje vegetacije, početak betonskih zidova.
2017–2019. – Intenziviranje radova kod Kraševog mosta i nizvodno prema Trapistima. Uvođenje armirano-betonskih struktura uz obalu, novi nasipi.
2020–2023. – Najveći zahvati pod parolom “urbane revitalizacije” i “turističkog razvoja”: betoniranje obala, izgradnja kaskadnih spuštanja kod Kastela, rušenje starih šetališta i uklanjanje zelenih tampon-zona.
2024. – Planirana “regulacija korita” kod Ade i Gornjeg Šehera, uz reakcije dijela javnosti i peticije građana protiv daljeg betoniranja.
Uzurpacija obala: kome pripada Vrbas?
Pored betonizacije, problem uzurpacije rijeke postaje sve očigledniji. Obale Vrbasa, koje bi trebale biti javno dobro, sve više zauzimaju privatne parcele, kafići, restorani i privatne platforme za pristup vodi. Građani prijavljuju fizičke barijere, zaključane kapije i ograde koje onemogućavaju pristup rijeci, posebno u ljetnim mjesecima.
Ovaj trend direktno krši Zakon o vodama Republike Srpske, koji garantuje slobodan pristup vodotocima i zabranjuje fizičko ograđivanje obala. Ipak, nadležne inspekcije rijetko reaguju, dok gradske vlasti često podilaze investitorima i prećutno dozvoljavaju uzurpiranje riječnog prostora.
Ekolozi upozoravaju: ovo je tiho ubistvo rijeke
Ekološke organizacije iz Banjaluke, poput "Centra za životnu sredinu" i "Eko akcije Vrbas", više puta su upozorile da prekomjerna regulacija toka i betonizacija obala vode ka nestanku prirodnog riječnog sistema.
Vrbas je oduvijek imao sezonski visok i nizak vodostaj, dinamičan tok i staništa za endemske vrste. Beton mu to sve oduzima – pretvara ga u kanal, bez života, bez ekosistema. Klimatske promjene dodatno pojačavaju ekstremne prilike, a umjesto da radimo na očuvanju prirodne retencije, mi gradimo betonske zidove koji samo prebacuju problem nizvodno.
Šta možemo učiniti?
Zaustaviti dalju betonizaciju – zahtijevati javne rasprave prije svakog zahvata na obali.
Revizija postojećih dozvola – provjeriti zakonitost ugostiteljskih i privatnih objekata uz rijeku.
Povećanje zaštite prirodnih dijelova Vrbasa – proglašenje nekih zona ekološki zaštićenim područjem.
Ulaganje u meke mjere zaštite – poput šumskih tampon-zona, obalnog zelenila i obnovljivih materijala.
Vrbas ne treba betonske zidove, već pažnju, razumijevanje i odgovornost. Rijeka nije objekat za “uređenje” – ona je prirodni sistem koji se mora čuvati. Ako nastavimo ovim tempom, izgubićemo ne samo vodu i obalu, nego i identitet grada koji je odrastao uz rijeku.
-
Koja je vaša reakcija?
